Prenosimo izvješće o promociji knjige »Pretežno vedro« našega fra Željka Barbarića, koji je kroz vrijeme studija doprinosio radu naše stranice kao urednik i autor mnogih tekstova od kojih su neki pronašli svoje mjesto i u ovoj knjizi. Izvješće je napisao naš prošlogodišnji sustanar fra Ivan Penavić, sada đakon na službi u Hercegovini.
U utorak, 23. veljače 2016., u 19 sati, u kinu „Borak“ u Širokom Brijegu predstavljena je knjiga fra Željka Barbarića Pretežno vedro. Predstavljanje knjige svojom je nazočnosti počastilo više od pet stotina Širokobriježanki i Širokobriježana i njihovih gostiju. Prepuna kino dvorana, ovacije publike kojim je odobravala fra Željkovo slovo o knjizi, maestralan nastup mlade širokobriješko-posuške glazbene kombinacije Marije Čolak i Marije Polić te spremnost svih sudionika za sudjelovanje u humanitarnom činu darivanja dobrovoljnog priloga za knjigu koji je namijenjen za opremu prostorije za djecu s autizmom Doma „Marija Naša nada“, samo su djelić događaja koji se zbio u utorak navečer, a naziva ga se predstavljanjem knjige, iako on i pojmovno i opsegovno nadilazi samu promociju literarnog djela.
Fra Ivan Penavić, urednik knjige, nazočnima je, između ostaloga, kazao: „(…) Pretežno vedro zapravo je Željin Penuel, višegodišnje krzmanje s Nepoznatim koji uvijek ostaje u noći, skriven i otajan, u isti mah izazovan i zamaman, svadljiv i pomirljiv: Bog koji se do kraja razdao za nas. Tekstovi koji na prvi pogled izgledaju sladunjavi i sasvim obični, u svojoj su nutarnjoj konstrukciji ustvari opori, opečaćeni ožiljcima mlade egzistencije koja je doživjela lice i naličje odnosa sa svojim Bogom. Ako nešto izlazi iz okvira očekivanoga, ustaljenoga i izvanjskim gabaritima zadanoga, onda je to svjedočanstvo vjere zapisano u ovim mekim koricama. One u sebi čuvaju istinski panegirik vjeri koja stoji u opreci prema svim mogućim vidovima religije, običajnosti, svođenja Boga na tradiciju, na dužnost, na ono što se mora. Ova je knjiga zov na autentično življenje vjere u svim njezinim aspektima: vjere koja se dotiče i najskrovitijih dubina ljudske intime i najšireg pola onoga društvenog u kojem smo pozvani djelovati; vjere koja ne podnosi licemjerje i laž, glumatanje i maske nego vapi za suočenjem, za stajanjem sučelice Onomu kojeg „čovjek ne može vidjeti i na životu ostati“ (Izl 33, 20).
Fra Željko je na početku svoga obraćanja iskreno i temeljito zahvalio svima koji su na bilo koji način sudjelovali u „stvaranju“ knjige: fra Luki Bakoviću, koji je skupio tekstove s četiriju portala na kojima su dosad bili objavljivani (fra3.net, tgportal.net, abcportal.info i bitno.net), fra Ivanu Penaviću, uredniku, Ani Bošnjak, dizajnerici, lektoricama Andji Jakovljević i Marijani Bošnjak, sestrama Sari i Jeleni Boras, koje su izradile naslovnicu, recenzentima Antoniji Prlić Bubalo i fra Daliboru Milasu te fra Dinku Grbavcu na napisanu pogovoru. Na poseban je način zahvalio mladima sa „Susreta“ utorkom na Brijegu, koji su mu trajna inspiracija u svemu što radi te posebno Mariji, Ivi, Suzi i Mariji na organizaciji predstavljanja knjige i domjenka.
Fra Željko je zapravo zaobišao govoriti o samoj knjizi. On je po izrečenoj zahvali svim suradnicima svoj govor usmjerio na naš odnos prema bližnjemu, u svjetlu misli Emmanuela Levinasa: „Bog se čovjeku objavljuje u licu bližnjega koje je golo i ranjivo.“ te nastavio: „Podsjeća nas da smo pozvani na odgovornost za druge, da moramo biti spremni na zadaću koju je Kajin od sebe odbio: biti čuvar svoga brata. U odgovornosti je smisao ljubavi. Čovjek je pozvan biti odgovoran za druge. Počesto, međutim, zaboravimo biti odgovorni. Posebno za one koji nam se učine kao rupe bez dna, kao nekakve kategorije od kojih nema nikakve koristi, koje nam neće ništa vratiti. (...) 'Napredna' društva, i ona koja su se takvima smatrala, rješavaju se staraca, teških i neizlječivih bolesnika, onih koji ne pridonose nešto društvu, nego to društvo iscrpljuju. I fizički i psihički i ekonomski gledano. (...) Isus unosi novost u bezlične i bezosjećajne zakone i propise. Blizinu, brigu i ljubav za one koje je bilo teško voljeti.
Mi ćemo se večeras pokušati identificirati s onima koji su na rubu, s onima koje ne susrećemo previše. Ipak, u našoj zajednici postoje osobe, obitelji koje se teško nose sa svojim poteškoćama i oni su naša odgovornost. Oni su ti koji su goli i ranjivi. Ne samo kad se kakva akcija organizira za njih. Nego oni su živi čitavo vrijeme. Stalno. A mi smo odgovorni za njih. Ne samo netko drugi. Nego mi. Ja. Ti. Ovo naše večerašnje druženje je podsjetnik na našu odgovornost za one koji su na rubu. Večeras su to obitelji koje imaju djecu s autizmom. Ovo neka bude naš mali znak da ih nismo zaboravili i podsjetnik da ih ne smijemo zaboraviti ni ubuduće ako se mislimo zvati kršćanima, a sam Krist se identificirao s njima kazavši: Što god učiniste jednome od ove moje najmanje braće – meni učiniste. (Mt 25,45)“
Knjigu tvori 41 fra Željkov tekst od ukupno njih 200-tinjak, koliko ih je fra Željko do sada objavio na spomenutim portalima. Knjiga je tiskana u vlastitoj nakladi, u 1000 primjeraka.
Ugodno čitanje!
fra Ivan Penavić
Izvorni članak možete pronaći ovdje: http://gospin-brig.info/index.php/dogadanja/item/439-pretezno-vedro
