Slika obitelji je slika koja odsijeva mirom, radošću, smijehom, ali ponajprije nekom ljupkom povezanošću. Ona je nevidljiva, a opet skoro da je možemo opipati. Ta povezanost kao da nije s ovoga svijeta, poput nečega što nije ljudsko.
on je moj brat, moja sestra i majka. (Mt 12,50)
Slika velike obitelji kao da je ostala samo na starim crno-bijelim fotografijama. Na njima nije toliko dojmljiva brojnost djece, koliko je važan osjećaj zajedništva koji veže pojedine članove zajednice uz tu zajednicu, obitelj. Zajednica je divno mjesto za život, no, što je još važnije, divno mjesto za formiranje karaktera i formiranje moga "ja" u odnosu na "ti", "mi" i "oni". Dakako, shvatljivo je da zajednica, samim tim što je poput mozaika sastavljena od mnogih kamenčića, pravilnih i nepravilnih, manjih i većih, ljepših i manje lijepih, nije bez mana. No, prije svega toga, nekako se mora ući u zajednicu. U obitelj ulazimo bez našeg znanja, no za ulazak u bilo kakvu zajednicu na svijetu postoje neki kriteriji, bilo osobni, bilo opći. Isus je jasno odredio uvjete za onoga tko želi biti dio njegove obitelji, njegov brat, sestra ili majka. Zadivljujući je taj Isusov govor. Jednostavno osvaja. Kratko i jasno, rečeno za svakoga, i za carinike, i za farizeje, preljubnice, svećenike, ribare, učenjake, djecu i starce, bijelce i crnce.
Slika obitelji je slika koja odsijeva mirom, radošću, smijehom, ali ponajprije nekom ljupkom povezanošću. Ona je nevidljiva, a opet skoro da je možemo opipati. Ta povezanost kao da nije s ovoga svijeta, poput nečega što nije ljudsko. Ne možemo je vidjeti, opipati, opisati, shvatiti ili opjevati ili možda čak i nacrtati bez jedne jednostavne slike koja nam sve to omogućuje: slike obitelji. Što tu sliku čini posebnom? Jedna neobična ljubav – bezuvjetna ljubav. Ona ljubav koja ne traži ništa zauzvrat. Samo jednostavna, na prvi pogled bezrazložna ljubav.
Ništa na silu, ništa komplicirano i ništa nejasno je formula kojom Isus pristupa čovjeku. Kao i na mnogo mjesta prije i kasnije pri pozivu upućenu čovjeku Isus koristi istu formulu. Tako je bilo i kod poziva u njegovu obitelj. Taj poziv oduzima dah. Neodoljiv poziv koji je izišao iz Isusovih usta dolazi k svima nama. Posljedica odaziva je i više nego impresivna. Odgovor na taj poziv znači postati član Isusove obitelji. Biti njegov brat, sestra i majka. Zar je potrebno tražiti nešto više?
