U ovom vremenu individualnosti, solo igrača, narcizma, hedonizma, Petar Pan sindroma… nikad više nije potreban Franjo. Netko tko će biti ljubav tamo gdje je nema, svjetlo u tami… blizina u bolestima i napuštenostima, radost u teškoćama… Netko tko će prekinuti beskonačni niz bezvoljnosti, prosječnosti, letargije, nezainteresiranosti za život u ispunjenosti i radosti.