Where Is The Love?

  _______________ piše: fra Željko


Možda iz radoznalosti, ali ne one djetinjaste radoznalosti (ali, zašto ne i takve), nego one koja daje smisao životu, koja, zapravo, pokreće i daje snagu i elan tom konkretnom životu. A možda netko ne voli pitanja kojima nedostaju odgovori zbog nemira koji u njemu uzrokuju ti upitnici. Uglavnom, pitanja pokreću. Ne ostavljaju čovjeka u istom raspoloženju ili situaciji u kojoj je bio prije. To mi se sviđa... Zapravo, to je ono zbog čega mi se svidi neka knjiga, film ili pjesma. Propovijed isto tako. To je ono zbog čega mi se sviđa neka osoba. Ne ostavi me istog nakon susreta, razgovora, sms-a, maila... Sveti Franjo je takav. Isus Krist je bio baš takav, samo što on nije slao sms-ove i mailove. On posebno uznemiruje (a, gle! On kaže da je Mir); On me stavlja u pitanje (a istodobno je Odgovor); On me tjera na putovanje (a On je, zapravo, Put); On me čini žednim (a On je voda); zbog Njega ogladnim (a On je kruh). Evo jedno pitanje: Gdje je moje srce? I još jedno, usko vezano s prvim: Gdje je moje blago? Ma, pitanja ima k'o u priči. Glavni je problem jesu li ta pitanja egzistencijalna, tj. jesu li ona bitna. Čime je moj život u ovom trenutku ugrožen ili opterećen? Zatvaramo rupe kroz koje curi voda, rješavamo goruće probleme u tolikoj mjeri da ne vidimo sveukupnu situaciju ili ne vidimo u čemu je, zapravo, naš glavni problem: je li moj problem rupa kroz koju curi voda ili sustav koji pravi te rupe?

Mene uvijek nešto progoni. Trenutno su to upitnici. U spotu pjesme Where Is The Love? skupine Black Eyed Peas upitnici su sveprisutni. Nekoliko ljudi trči za vrijeme spota i lijepi upitnike posvuda: na automobile, na prometne znakove, kipove, ograde, zidove, na Bibliju... Sami naziv pjesme daje naslutiti što se želi poručiti. Lijepljenjem upitnika posvuda stavlja se ri o nelogičnostima u svijetu, diskriminaciji, patnji, vrednotama, ludilu za novcem i moći, opsjednutosti negativnostima te ponavlja stalno u refrenu: A gdje je ljubav? Prema ovoj bi se pjesmi dao napisati i diplomski rad. Sviđa mi se njezin kritički pogled na ono što radimo, na današnji način života, na vjerodostojnost. Političari i propovjednici... U ovo vrijeme predsjedničke kampanje imamo priliku (ako ih želimo slušati) čuti svakojake priče koje izlaze iz usta 12 ljudi. Nastupaju poput propovjednika i nastoje osvojiti svojom slatkorječivošću mase koje će im udijeliti svoj glas na izborima. Propovjednici u Crkvi opet imaju svoj način komuniciranja s masom (koju prema opisu radnog mjesta ne smiju tretirati kao takvu, nego kao zajednicu vjernika). I svašta se čuje s tog mjesta. Slušajući opet refren pjesme čujem: Can you practice what you teach? Would you turn the other cheek? Je li vam sad jasno zašto me ova pjesma pokrenula i stavila u pitanje i zašto mi je toliko moćna? I sam se spremam jednog dana izići pred zajednicu i govoriti. Uh... Kako govoriti ono što nisam spreman ni sam učiniti? Kako govoriti ono što prvi ja nisam spreman učiniti? Postoji velika opasnost u pretvaranju u licemjera, dvoličnjaka ili nekog lika iz onih evanđeoskih slika (to su oni što slijede iza onih Isusuvih "Jao vama..."). Gdje nesta ljubav i kakve ona veze ima s ovim stihom? Ljudi se pitaju gdje je tu ljubav? I ja se pitam... Sebe natjerati i naučiti ulijevati ljubav u sve što radim. Naučiti započinjati s ljubavi sve što radim. I zapitati sebe: "Bih li ja okrenuo drugi obraz? Mogu li ja to?" Uglavnom... Pitanje i političarima i propovjednicima, ali i svima nama (a, naročito sebi): "Mogu li sam činiti ono što govorim drugima da čine?"

Čini mi se da sam načeo previše tema u kratkom tekstu, a opet ne želim pisati naširoko ono što se dade reći i ukratko. Vratio bih se Isusu (a kome drugome). Taj nije pričao šuplje priče. On je izazivao svoje suvremenike. Neki su Ga slijedili, a neki su Ga mrzili. Nisu se htjeli mijenjati ili ima je govorio stvari koje nisu željeli čuti (istinu o njima). Neki su Ga ostavili nakon nekog vremena provedenog s Njime. Što mi je najbolje u Isusovom slučaju i zašto sam Ga odlučio slijediti? (Mislim da si ovo pitanje u ovako konkretnom obliku nikad nisam ni postavio.) Prvo, glupo mi povezivati riječ slučaj i riječ Isus. Drugo, baš mi je moćan. Govorim za svašta nešto da mi je moćno, ali Isus je baš fascinantan. On je bio vjerodostojan. On je bio Istina. Dovodio je druge u pitanje svojim izjavnim rečenicama. Zamisli! Nisu mu trebala pitanja. On je jednostavno ljubio. Do kraja! Stajao je iza svake svoje riječi, jer je On sam bio Riječ. Tako jednostavno i tako očaravajuće. A zašto sam Ga odlučio slijediti? Osim što mi je rekao: "Idi za mnom!" On želi činiti dobro jer je samo Dobro. On ljubi jer je sama Ljubav. On nas želi napojiti jer je sami Izvor. A ja pokušavam ići za Njim svojim nesigurnim i krivudavim korakom i upirati u prstom u Njega. Ma upirati životom u Njega da je On taj...