Ma o kakvom se našem poslu radilo, on zahtijeva određene pripreme, pa bile one većeg ili manjeg opsega.
Često su to tako ustaljene pripreme, dobro izvježbane, čak štoviše rutinske, da ih više ne doživljavamo kao pripreme, nego nešto sasvim usko vezano uz samu radnju kojoj prethode. Možda bi se to dalo predočiti polaskom u školu.
Spremanje knjiga, pravljenje frizure, odijevanje, obuvanje cipela, mirisanje, pranje zubi, ključanje kuće, pogledavanje na sat, dogovaranje s prijateljima, itd. Neke od ovih radnja doživljavamo kao pripremu, a neke uopće ne doživljavamo. Ujedno ih držimo i važnima i beznačajnima. I spontanima i automatskima. Sve skupa to izgleda vrlo komplicirano, a opet vrlo jednostavno. Na kraju to ima za cilj ili za posljedicu doći spreman i uređen u školu. Noćni izlazak je puno složeniji, složit ćete se. Iako mi se čini važnim primijetiti da se noćni izlazak odvija noću, kad je "vidljivost" slabija, a škola ili fakultet danju, kad većina "kozmetičkih" priprema ustvari uopće može doći do izražaja. A znamo koliko se pomnije odvijaju pripreme za noćni izlazak od onoga po danu.
Kakve veze ima pustinja s pripremama bilo čega? Glas koji viče u pustinji i naviješta Boga živoga? Pustinja kao beživotno mjesto koje svi izbjegavaju ili kroz koje svi žele brzo proći, predstavlja neku dimenziju koju u svakom slučaju treba pošto-poto izbjegavati. S druge strane, ako već tamo u njoj ima nečega, onda zahtijeva od čovjeka vrlo konkretnu i neuobičajenu odluku; ciljano otići u pustinju i tražiti. Tražiti dok ne nađem. Irska rock skupina U2 ima pjesmu znakovita naslova: I Still Haven't Found What I'm Looking For – Još nisam pronašao ono što tražim. U pjesmi se spominju osvojeni planinski vrhovi, pretrčana polja i razni drugi pothvati koji idu u jednom smjeru – only to be with you. Ivan je očito našao ono što je tražio. U pustinji viče i uzburkava duhove. Čitav njegov život je jedna velika priprema. I sad je kucnuo čas. Ljudi ga dolaze slušati. Glas viče: Pripravite put kroz pustinju (Iz 40, 3).
Napokon, Druga Petrova poslanica poziva na dugotrajnu, mukotrpnu i ustrajnu pripremu za Gospodnji dolazak, jer ne odustaje Gospodin od izvršenja obećanja (2Pt 3, 9). Traži se vrlo svjesna i savjesna priprema. Automatski kršćanin? Rutinski kršćanin? Kršćanin bez ljubavi? Nije lako biti dobar kršćanin ni dobar čovjek. Nije lako biti spreman. Nije lako biti stalno budan. Ivo Andrić u svom romanu "Na Drini ćuprija" napisa: Muči se čovjek dovijeka a nikada nema ni ono što mu treba a kamoli ono što želi. Okrutna stvarnost koja me ne smije pokolebati. Provjeri što trebaš i što želiš. I je li to sve nužno i potrebno za tvoju vlastitu pripremu za Dan Gospodnji? I pozovi Njega, Emanuela koji je Bog s nama i koji bitno dovodi u pitanje ovu Andrićevu rečenicu.
Spremanje knjiga, pravljenje frizure, odijevanje, obuvanje cipela, mirisanje, pranje zubi, ključanje kuće, pogledavanje na sat, dogovaranje s prijateljima, itd. Neke od ovih radnja doživljavamo kao pripremu, a neke uopće ne doživljavamo. Ujedno ih držimo i važnima i beznačajnima. I spontanima i automatskima. Sve skupa to izgleda vrlo komplicirano, a opet vrlo jednostavno. Na kraju to ima za cilj ili za posljedicu doći spreman i uređen u školu. Noćni izlazak je puno složeniji, složit ćete se. Iako mi se čini važnim primijetiti da se noćni izlazak odvija noću, kad je "vidljivost" slabija, a škola ili fakultet danju, kad većina "kozmetičkih" priprema ustvari uopće može doći do izražaja. A znamo koliko se pomnije odvijaju pripreme za noćni izlazak od onoga po danu.
Kakve veze ima pustinja s pripremama bilo čega? Glas koji viče u pustinji i naviješta Boga živoga? Pustinja kao beživotno mjesto koje svi izbjegavaju ili kroz koje svi žele brzo proći, predstavlja neku dimenziju koju u svakom slučaju treba pošto-poto izbjegavati. S druge strane, ako već tamo u njoj ima nečega, onda zahtijeva od čovjeka vrlo konkretnu i neuobičajenu odluku; ciljano otići u pustinju i tražiti. Tražiti dok ne nađem. Irska rock skupina U2 ima pjesmu znakovita naslova: I Still Haven't Found What I'm Looking For – Još nisam pronašao ono što tražim. U pjesmi se spominju osvojeni planinski vrhovi, pretrčana polja i razni drugi pothvati koji idu u jednom smjeru – only to be with you. Ivan je očito našao ono što je tražio. U pustinji viče i uzburkava duhove. Čitav njegov život je jedna velika priprema. I sad je kucnuo čas. Ljudi ga dolaze slušati. Glas viče: Pripravite put kroz pustinju (Iz 40, 3).
Napokon, Druga Petrova poslanica poziva na dugotrajnu, mukotrpnu i ustrajnu pripremu za Gospodnji dolazak, jer ne odustaje Gospodin od izvršenja obećanja (2Pt 3, 9). Traži se vrlo svjesna i savjesna priprema. Automatski kršćanin? Rutinski kršćanin? Kršćanin bez ljubavi? Nije lako biti dobar kršćanin ni dobar čovjek. Nije lako biti spreman. Nije lako biti stalno budan. Ivo Andrić u svom romanu "Na Drini ćuprija" napisa: Muči se čovjek dovijeka a nikada nema ni ono što mu treba a kamoli ono što želi. Okrutna stvarnost koja me ne smije pokolebati. Provjeri što trebaš i što želiš. I je li to sve nužno i potrebno za tvoju vlastitu pripremu za Dan Gospodnji? I pozovi Njega, Emanuela koji je Bog s nama i koji bitno dovodi u pitanje ovu Andrićevu rečenicu.
