Donosimo vam liturgijski vodič za obred Muke Gospodnje.
Veliki petak je jedini dan u godini kada Crkva ne slavi svetu misu, i jedan je od dva dana u godini kada su propisani obvezni post i nemrs. Zanimljivo je da tradicija posta na današnji dan seže sve do u 2. stoljeće, kada je Crkva tražila da se vjernici cijeli Veliki petak i Veliku subotu, dakle puna dva dana, ustegnu od bilo kakve hrane i pića. Na današnji se dan spominjemo Isusova razapinjanja na Golgoti i njegove smrti o devetoj uri, a njima je prethodilo saslušanje pred velikim Vijećem i izručenje rimskom namjesniku Pilatu, pred kojim je Krist izrugan i osuđen na smrt. Iz poštovanja prema takvoj žrtvi, kršćani od samih početaka na Veliki petak nisu slavili nikakve bogoslužne obrede, već su se s vremenom razvili neki neeuharistijski obredi koji su se prvenstveno očitovali u čitanju muke te iskazivanju počasti križu. Današnji se obred Velikoga petka sastoji od službe riječi, štovanja križa te pričesti, a o svemu tome već je pisao fra Dragan Bolčić (klikni ovdje). U nastavku teksta slijedi liturgijski vodič koji, doduše, de facto izgleda kao neki recept za kolače ili scenarij za predstavu, no njemu ne trebamo pristupiti mehanički, s bojazni kako će to na kraju „ispasti“. U nadi kako ćemo se na ovaj dan što tješnje povezati s Kristom patnikom, donosim upute za pripravu obreda koji predstavljaju središte današnjega dana, a Crkva ih predlaže slaviti oko tri sata popodne, u vrijeme za koje se smatra da je Isus umro za nas na križu.
1. PRIPREMITI:
1. Tepih, jastučić
2. Zastrti križ
3. 2 svijeće
4. Misal/Obrednik (stalak)
5. Korporal
6. Oltarnik
7. Velum
8. Rupčić za brisanje križa
9. Postolje/jastučić za križ
10. Ampulica s vodom i purifikatorij
11. Košarice za kolektu za Svetu Zemlju
TIJEK SLAVLJA:
a) UVOD I SLUŽBA RIJEČI
1. Svećenik u ruhu crvene boje i asistencija u tišini ulaze u crkvu. Svećenik izvrši prostraciju ili neko vrijeme u tišini kleči.
2. Sa sedesa, sklopljenih ruku, bez „pomolimo se“, svećenik izrekne predviđenu molitvu.
3. Slijede prvo čitanje, psalam s antifonom Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!, drugo čitanje te redak Krist postade poslušan do smrti. Pohvalno je da se Muka pjeva ili čita po ulogama. Nema kađenja, svijeća, pozdrava niti znamenovanja knjige, tek đakon traži blagoslov od svećenika kao i inače prije Evanđelja. Ako je zgodno, može se izreći kratka homilija.
4. Sveopća molitva - svećenik kod sjedala (ambona ili oltara) izriče 10 zaziva sveopće molitve. Sklopljenih ruku pjeva poziv na molitvu te ju, nakon šutnje, izriče raširenih ruku. Za cijelo vrijeme molitve vjernici mogu stajati ili klečati.
b) KLANJANJE SVETOM KRIŽU
1. a) Prvi oblik:
Svećenik donosi zastrti križ praćen s dvije svijeće. Svećenik, stojeći pred oltarom, u 3 navrata otkriva križ pjevajući Evo drvo križa, a narod odgovara Dođite, poklonimo se.
1.b) Drugi oblik:
Svećenik, u pratnji dviju svijeća, uzima nezastrti križ te na ulazu, u sredini i ispred oltara zapjeva Evo drvo križa, a narod odgovara Dođite, poklonimo se.
2. Slijedi klanjanje svetom Križu koje se može upriličiti prema mjesnom običaju (poklekom ili cjelovom), asistencija pridržava križ te ga po potrebi briše, a milostinja se prikuplja za održavanje Božjega groba u Jeruzalemu. Za to se vrijeme pjeva Puče moj.
3. Netom prije završetka klanjanja, asistencija na oltar postavlja oltarnik, korporal, mikrofon, misal ili obrednik, te stalak za križ ispred oltara.
4. Kada klanjanje završi, križ se stavi na predviđeno mjesto ispred oltara, okružen dvjema svijećama.
c) SVETA PRIČEST
1. Svećenik stavlja velum i u pratnji dvojice poslužnika odlazi do oltara pohrane. Svećenik se vraća s Presvetim do oltara kratkim putem u pratnji dvojice poslužnika sa zapaljenim svijećama koje odlažu na oltar.
2. Svećenik otvori ciborij i potakne narod na molitvu Oče naš. Nakon pokazivanja čestice i riječi Evo Jaganjca slijedi pričest.
3. Nakon pričesti, ukoliko je potrebno, purificira se prazan ciborij, a svećenik ogrnut velumom i u pratnji dvije svijeće vraća Presveto na oltar pohrane.
4. Nakon šutnje svećenik izrekne popričesnu molitvu.
5. Svećenik, ispruživši ruke, moli molitvu nad narodom te se svi raziđu u šutnji.
6. U zgodno se vrijeme oltar ogoli.
Literautra:
Adolf ADAM, Slaviti crkvenu godinu, Vrhbosanska katolička teologija, Sarajevo, 2003.
Karl – Heinrich BIERITZ, Crkvena godina. Svetkovine, blagdani i spomendani u povijesti i danas, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2010.
Rimski misal, III. izd. dopunjeno i ponovljeno prema drugom tipskom izd. (dotisak), Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2020.
