Donosimo vam liturgijski vodič glede slavlja Nedjelje Muke Gospodnje ili Cvjetnice.
Cvjetnica ili Nedjelja muke Gospodnje uvodi nas u otajstva Velikoga tjedna. Iz samih se naziva ove 6. korizmene nedjelje mogu iščitati dva elementa današnje liturgije: s jedne strane prisjećanje na Isusov mesijanski ulazak u Jeruzalem, a s druge strane spomen na njegovu muku. Tako će svjetina najprije vikati: „Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen onaj koji dolazi u Ime Gospodnje! Hosana u visinama!“, a ubrzo nakon toga: „Raspni ga!“. Vanjsko obilježje današnje liturgije su grančice maslina i palmi koje se nose u procesiji kao spomen na Kristov ulazak u Jeruzalem, kada ga je narod dočekao s aklamacijom. Adolf Adam navodi zanimljivost kako je s vremenom narod blagoslovljenim grančicama pridao gotovo magijski učinak, i to u vidu zaštite kuće i njezinih žitelja od štete. Tako se i danas zadržao običaj stavljanja blagoslovljene grančice iza raspela u kući.
Budući da je ovaj niz tekstova prvenstveno zamišljen kao svojevrsni doprinos praktičnoj dimenziji liturgije, u narednim se tekstovima nećemo zadržavati na detaljnim tumačenjima obreda Velikoga tjedna, jer su proteklih godina oni već protumačeni na našoj stranici. Današnji je tekst, kao i oni koji će uslijediti za sveto Vazmeno trodnevlje, prvenstveno namijenjen svećenicima, sakristanima, zborovođama i ministrantima, kako bi im poslužio kao svojevrsni podsjetnik i vodič. No vjerujem da će koristiti i drugima kako bi lakše mogli pratiti (složena) slavlja Velikoga tjedna. Ovdje je zapravo riječ o skripti sastavljenoj na temelju Rimskog misala, kako bi se taksativno naveli pojedini dijelovi obreda, odnosno pojedine radnje i praktični savjeti za njihovo izvođenje. Najprije će taksativno biti navedeno ono što bi se unaprijed trebalo pripraviti, budući da liturgija Velikoga tjedna obiluje mnoštvom obrednih znakova koji se inače ne koriste, a specifični su za ovo najsvetije vrijeme u godini. U drugom će dijelu teksta biti pregledno izloženi sam tijek liturgijskog slavlja i obredni čini koji pripadaju svećeniku kao i asistenciji koja mu pomaže, te zboru koji ih prati. Nadam se kako će ovi tekstovi biti od pomoći kako bi liturgijska slavlja prošla što mirnije i dostojanstvenije.
1. PRIPREMITI:
1. Kadionica i lađica
2. Križ urešen grančicama
3. 2 svijeće
4. Škropilo
5. Plašt i misnica crvene boje
6. Maslinove grančice (za svećenika, asistenciju i narod)
7. Zvučnik i mikrofon
8. Muka po ulogama
2. TIJEK SLAVLJA:
a) BLAGOSLOV GRANČICA
1. Na pripravljeno mjesto izvan crkve dolazi asistencija (kadionica, križ, svijeće, škropilo, mikrofon i knjiga) te svećenik u crvenom plaštu, dok zbor za to vrijeme pjeva Hosana Davidovu sinu.
2. Svećenik pozdravi okupljeni narod koji u ruci drži grančice, izmoli predviđenu molitvu te poškropi grančice blagoslovljenom vodom.
3. Svećenik navijesti Evanđelje koje prethodno pokadi.
4. Zatim pozove narod da se u ophodu upute prema crkvi. Na čelu procesije je kadionica koju prate križ i svijeće, asistencija, svećenik, zbor koji pjeva Židovska su djeca i Himan Kristu Kralju te, naposljetku, narod.
b) MISA
1. Poljubivši oltar, svećenik ga okadi i kod sjedala skine plašt. Zatim uzme misnicu te započne misu zbornom molitvom.
2. Slijede prvo čitanje, psalam s antifonom Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?, drugo čitanje te redak Krist postade poslušan do smrti. Pohvalno je da se Muka pjeva ili čita po ulogama. Nema kađenja, svijeća, pozdrava niti znamenovanja knjige, tek đakon traži blagoslov od svećenika, kao i inače prije Evanđelja.
3. Nakon kratke homilije moli se Vjerovanje te se izriče molitva vjernika.
4. Sveta misa se nastavlja prinosom darova, kao što je i uobičajeno.
Literautra:
Adolf ADAM, Slaviti crkvenu godinu, Vrhbosanska katolička teologija, Sarajevo, 2003.
Karl – Heinrich BIERITZ, Crkvena godina. Svetkovine, blagdani i spomendani u povijesti i danas, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2010.
Rimski misal, III. izd. dopunjeno i ponovljeno prema drugom tipskom izd. (dotisak), Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2020.
