Veliki četvrtak - liturgijski vodič

Donosimo vam liturgijski vodič za slavlje mise Večere Gospodnje.

        Velikim četvrtkom započinje vazmeno trodnevlje Gospodnje muke, smrti i uskrsnuća, a ono predstavlja vrhunac čitave liturgijske godine. Preciznije rečeno, trodnevlje započinje misom Gospodnje večere, vrhunac doseže u Vazmenom bdjenju, a završava Večernjom molitvom na Uskrs. Matematički gledano sâm naziv vazmeno trodnevlje nema smisla, budući da počinje u četvrtak, a završava u nedjelju te se ovdje radi o, praktično, četiri dana. No liturgijski gledano,novi dan počinje već predvečerjem, tako da prema Adolfu Adamu: „Večer Velikoga četvrtka pripada prvom danu vazmenoga trodnevlja, naime Velikom petku.“ Zato je večer Velikoga četvrtka izuzetno bogata simbolikom i slikama nad kojima bismo mogli meditirati. Od samog spomena posljednje večere i čina pranja nogu učenicima, preko molitve u Getsemanskom vrtu, do saslušanja pred velikim Vijećem, Judine izdaje i Petrovog zatajenja. Zbog toga je izuzetno pohvalno obdržavati običaj noćnoga klanjanja pred Presvetim, a poglavito svetu ili getsemansku uru, jer je sâm Isus pozaspalim apostolima rekao: „Zar niste mogli jedan sat probdjeti sa mnom?“ (Mt 26,40).

        U ovom tekstu nećemo ulaziti u samu liturgijsku simboliku obreda, budući da ju je fra Zvonimir Pavičić jako lijepo protumačio na našoj stranici, što vam i preporučujem pročitati (klinki ovdje). No ovdje ćemo ipak dati skicu samoga obreda koja može poslužiti kao dobra priprema za slavljenje otajstva Velikoga četvrtka.

        1. PRIPREMITI:

        1. Kadionica i lađica

        2. Križ

        3. 2 svijeće

        4. Zvona

        5. 12 stolica za „apostole“

        6. Vrč s vodom, lavor, ručnici

        7. Sapun, voda, lavor i ručnik za pranje svećenikovih ruku

        8. Dovoljan broj hostija/veliki ciborij

        9. Velum bijele boje za svećenika i za ciborij

        10. Urešen oltar pohrane sa ključem za tabernakul

        TIJEK SLAVLJA:

        a) UVODNI OBREDI I SLUŽBA RIJEČI

        1. Asistencija (kadionica, križ, 2 svijeće) i svećenik u procesiji dolaze do oltara dok zbor pjeva Mi treba da se hvalimo.

        2. Tijekom himna Slava Bogu na visini zvone sva zvona, koja zatim šute do Velike subote. Svećenik moli zbornu molitvu.

        3. Slijede prvo čitanje, psalam s antifonom Čaša blagoslovna zajedništvo je Krvi Kristove, drugo čitanje te redak Zapovijed vam novu dajem. Nakon Evanđelja slijedi homilija.

        b) PRANJE NOGU

        1. Poslužnici dovode „apostole“ k pripravljenim sjedalima, svećenik skida misnicu, asistencija donosi vrč s vodom, lavor i ručnike kako bi svećenik oprao noge „apostolima“. Za to vrijeme zbor pjeva neke od, u misalu navedenih, antifona. Zanimljivo je kako se kod nas uvriježilo pjevati Gdje je ljubav, prijateljstvo, dok Misal tu pjesmu izričito predviđa kao darovnu pjesmu.

        2. Nakon pranja nogu, svećeniku se peru ruke te on oblači misnicu.

        3. Izostavlja se Vjerovanje te se moli molitva vjernika

        c) EUHARISTIJSKA SLUŽBA

        1. Prinos darova kao obično, preporuča se Rimski kanon te pričest pod obje prilike.

        2. Zgodno je tijekom pričesti upaliti svijeće i pripremiti pokrajnji oltar za prijenos Svetotajstva.

        3. Nakon pričesti purificiraju se kalež i prazni ciboriji. Na oltaru ostaje korporal s ciborijima koji se mogu prekriti velumom, a tabernakul ostaje otvoren (gasi se vječno svjetlo).

        4. Svećenik moli popričesnu molitvu.

        d) PRIJENOS SVETOTAJSTVA

        1. Svećenik klečeći pokadi Presveto, uzme velum te prihvati ciborij.

        2. Formira se procesija kojoj je na čelu križ, iza kojega slijede asistencija, svijeće, kadionica (jedna od rijetkih prilika kada kadioničar nije na čelu procesije) te Presveto. Zbor za to vrijeme pjeva Usta moja.

      3. Kada dođu do mjesta pohrane, ciboriji se spreme, svećenik skida velum te uz himan Divnoj dakle kadi Presveti oltarski sakrament, nakon čega zatvori svetohranište.

        4. Nakon klanjanja u tišini, svećenik i asistencija pokleknu te se u tišini vrate u sakristiju.

        5. Oltar se ogoli (denudatio altaris), a križevi koji nisu zastrti iznesu se iz crkve.

        Literautra:

        Adolf ADAM, Slaviti crkvenu godinu, Vrhbosanska katolička teologija, Sarajevo, 2003.

        Karl – Heinrich BIERITZ, Crkvena godina. Svetkovine, blagdani i spomendani u povijesti i danas, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2010.

        Rimski misal, III. izd. dopunjeno i ponovljeno prema drugom tipskom izd. (dotisak), Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2020.