Svi smo mi pozvani hoditi s Isusom, a to možemo ako se odvažimo i dopustimo mu da uđe u naš život. Baš taj naš grešni, ne savršeni život.
Pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: »Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!«
I prolazeći uz Galilejsko more, ugleda Šimuna i Andriju, brata Šimunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari. I reče im Isus: »Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!« Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim.
Pošavši malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana: u lađi su krpali mreže. Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u lađi s nadničarima i otiđu za njim. (Mk 1,14-21)
Mnogo puta sam u životu čuo i pročitao ovo evanđelje, nekako mi se uvijek činilo da se tu nema što tumačiti, da ono samo po sebi sve govori. Uvijek sam mislio da se to odnosi samo na one koji odluče ići u samostan i koji osjete taj neki poziv. Sada kad sam ja taj koji je u samostanu ovo evanđelje mi izgleda drugačije.
Ovim ulomkom Isus započinje djelovanje u Galileji, tu je i proveo većinu svoga ovozemaljskoga života. Zanimljivo je da Isus čim propovijeda o obraćenju i kraljevstvu odmah poziva prve učenike. Već u ovom naizgled običnom činu vidi se razlika Isusa i ostalih učitelja toga vremena. On prilazi učenicima i poziva ih, a u židovstvu je bio običaj da učenici traže učitelja. Nije pričekao nekoliko dana ili tjedana nego odmah poziva četvoricu prvih učenika. Kad Isus poziva Petra i Andriju možemo primijetiti da oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim. Oni su ipak imali neki posao, imali tu neku sigurnost svoje svakodnevnice, mislim da čak nisu niti razumjeli što im Isus govori, ali oni imaju povjerenje u njega. To je to što svakome čovjeku danas može biti primjer iz ovog ulomka, imati povjerenja u Isusa, odnosno brata čovjeka. Mi često kad nas netko nešto zatraži gledamo iz svih kutova je li to riskantno, postavljamo u sebi ili na glas puno nekih pitanja. Petar i Andrija to ne čine, oni odmah, iste sekunde ostavljaju svoj dosadašnji način života i to zbog nečega nepoznatoga. Obraćenje i vjeru koju Gospodin naviješta, treba pokazati i živjeti u konkretnom činu, a to je ići za njim. Dvojica prvih učenika to žive, oni se predaju Isusu i žele ići za njim iako nemaju pojma kamo će ih taj put odvesti.
Nastavak Markova evanđelja donosi nam gotovo identičan prizor, Isus zove Jakova i brata mu Ivana. Ovdje mi je zanimljivo to što je s njima bio i njihov otac, a ni jedne riječi nisu prozborili nego odmah polaze za Isusom, kao da su već u srcu osjećali da će doći, gotovo da ih to nije ni iznenadilo. Sve ovo upućuje na to kako treba ostaviti sve i ako te Isus poziva poći za njim. Možemo se onda s pravom zapitati, tiče li se ovo svakoga vjernika?
Mislim da je ovo evanđelje važno za svakoga vjernika, nitko od nas danas ne može definitivno znati da ga Gospodin zove da ide za njim, ili bar u onom smislu kako većina nas to shvaća, postati svećenik ili časna sestra. Nekako mi se ne sviđa to ograničavanje, smatram da se ovo evanđelje odnosi na svakoga čovjeka koji želi hoditi s Isusom. Taj hod se sastoji upravo u tome da kao ovi učenici odlučiš predati svoj život Gospodinu. Oni su imali i padove, znamo da ga je Petar kasnije i izdao, ali je i shvatio da mu Krist može oprostiti. Isus je umro za svakoga čovjeka, ne samo za apostole ili današnje svećenike. Svi smo mi pozvani hoditi s Isusom, a to možemo ako se odvažimo i dopustimo mu da uđe u naš život. Baš taj naš grešni, ne savršeni život. Nemoj se bojati padova na tom putu ili da ćeš Ga razočarati ako pođeš za Njim i ne mogneš nastaviti taj hod, bitna je odluka, On nikad neće odustati od tebe. Taj primjer je lijepo opisao pok. Tomislav Ivančić u križnome putu, kada Isus na jednom mjestu kaže da se ne bojimo padova, jer je i on sam pao pod križem te da ćeš ga upravo u tom padu i pronaći. Budi hrabar i pođi za Isusom! Dopusti mu da uđe u tvoj život, učenici nisu postali savršeni ni kada su pošli za Njim, ali su znali da ih i takve voli. Ne moraš ući u samostan da budeš Isusov učenik, sigurno On i ne zove svakoga da bude svećenik, ali te poziva da budeš upravo to što jesi, radi to savjesno i predaji mu to, vjerujem da si tada Njegov učenik.
