Meditacija na Otpjevni psalam Druge nedjelje kroz godinu B...
Ps 40, 2.4ab.7-10
Evo dolazim, Gospodine, vršiti volju tvoju!
Uzdah
se u Gospodina uzdanjem silnim
I on
se k meni prignu i usliša vapaj moj.
U usta
mi stavi pjesmu novu,
Slavopoj Bogu našemu.
Žrtve
i prinosi ne mile ti se,
gego
si mi uši otvorio:
paljenicâ
ni okajnicâ ne tražiš,
Tada
rekoh: Evo dolazim!
U svitku knjige piše za mene:
Milje mi je, Bože moj, vršit volju tvoju,
Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim.«
Pravdu ću tvoju naviještat u zboru velikom
i usta svojih zatvoriti neću,
Gospodine, sve ti je znano.
Sve što je na svijetu ima svoje vrijeme trajanja pa tako i naš život. Sve što se tiče ljudi i vremenitoga potrošno je. Sve ide svome cilju i samo je pitanje vremena kad će nešto prestati postojati. Tako će se i vrijeme jednom posve pretočiti u vječnost koja nikada proći ne će. Vječnost je naime Božja odlika. On je nepotrošan i trajan, ne može proći ili nestati. Sve što se nalazi u njemu neprolazno je. Stoga redci Knjige postanka koji govore o čovjeku kao slici Božjoj nisu samo opis Boga, nego i opis čovjekova stanja neprolaznosti koju crpi od svoga Stvoritelja. Čovjek je od Boga i pozvan je na slobodni odabir konačnog života u njegovu zajedništvu. No, na taj poziv se čovjek mora odlučiti sam.
Većina naših odluka se događaja trenutno. Čovjek stalno nešto odlučuje. Na izborima, na primjer, odlučuje kome će dati svoj glas. I to je trenutna odluka. Ne može biti siguran da će za pet godina svoj glas dati istoj osobi. Možda se pojavi netko bolji ili iz nekog razloga promijeni svoje mišljenje. Kad je u pitanju kršćanski život i samo opredjeljenje za njega, tu nema trenutnih odluka. Za Boga se odlučuje jednom zauvijek. Ne mogu u jednom dijelu svoga života biti za Boga i pokoran njegovim zakonima, a u drugom pak dijelu zbog nekog razloga prešutjeti svoju odluku i ne izjasniti se. Ne mogu biti kršćanin i zalagati se za pobačaj ili smatrati homoseksualni način života normalnim itd.
Svoje stavove treba uvijek ispitivati, a Božje zakone treba poštivati uvijek i svugdje. To nam je i označeno u ovom psalmu gdje se kaže ''dolazim vršiti tvoju volju''. Ne kaže se ''evo doći ću'' ili ''došao sam'' ili pak ''ti znaš da ću doći''. Ne. Kaže se ''dolazim vršiti tvoju volju''. Želi se reći upravo to da je svaka odluka koja se tiče Boga trajna. Božji poziv je trajni poziv. On mene kao redovnika nije pozvao jednom kad sam se ja odlučio i krenuo ovim putom. On me poziva stalno. Poziva me u svaku zoru kad se trebam ustati i započeti novi dan. Poziva me svaki dan i svaku noć kroz tisuću poziva i na bezbroj načina. Poziva me uvijek. Stoga i moj odgovor i jest i treba biti ''evo dolazim''. Trajnost njegovog poziva iziskuje i trajnost odgovora. Ako si kršćanin, budi to uvijek i svugdje.
