Upravo je Marija puna te dobre volje, puna milosti Duha Svetoga kojim začinje Boga u svome tijelu i daruje ga svijetu na spasenje.
U ono vrijeme: Pastiri pohite u Betlehem i pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama. Pošto sve pogledaše, ispripovjediše što im bijaše rečeno o tom djetetu. A svi koji su to čuli, divili se tome što su im pripovijedali pastiri. Marija u sebi pohranjivaše sve ove događaje i prebiraše ih u svome srcu. Pastiri se zatim vratiše slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli, kako im je bilo rečeno. Kad se navršilo osam dana, da bude obrezan, nadjenuše mu ime Isus, kako ga je bio prozvao anđeo prije njegova začeća. (Lk 2, 16-21)
Današnjom svetkovinom Marije Bogorodice, Crkva zatvara božićnu osminu, a otvara građansku godinu. I na početku te godine stavlja Mariju – Majku Božju i Majku svih nas da nam ona svojim majčinskim zagovorom donese mir u naša srca. Ovom svijetu je toliko potreban mir kojeg nam jedino Gospodin može dati, a isprosit ga možemo najbolje preko Marije Bogorodice, Kraljice mira.
U pročitanom evanđelju ponovno vidimo sliku rođenja Gospodinova u Betlehemu. Pastiri su ti koji na glase o rođenome Kralju dolaze u Betlehem osobno se uvjeriti u to. Njih su s tim glasovima o rođenju Kralja zatekli anđeli dok su uvečer boravili po vedrim nebom, pazeći na svoje stado. Oni su ih obavijestili o tome događaju i sada oni, uvjerivši se u istinitost svega, prenose Mariji, Josipu i drugima oko njih sve što su čuli od anđela.
Uočavamo kako se oko Isusova rođenja sve događa u jednostavnosti. Rođen je u prostoj štali, u malom gradu Betlehemu, anđeli su tu vijest javili prvo pastirima, a ne građanskim vlastima ili narodnim vladarima. Isus je na ovaj svijet došao u jednostavnosti i vijest se o njemu širi upravo po jednostavnim ljudima. I ti jednostavni ljudi dolaze i gledaju to obećano dijete te se vraćaju kući »slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli.« Božja jednostavnost ih je zahvatila i njihova su srca puna hvale. To smo već ću prijašnjim danima vidjeli kod Šimuna i proročice Ane u Hramu, kako Božja prisutnost razveseljava ljude koji su iščekivali njegov pojavak među ljudima. Susret sa živim Bogom rađa radošću. Čitamo kako se ti pastiri ponovno vraćaju svome redovitom poslu, ali se vraćaju izmijenjeni, vraćaju se prosvijetljeni Božjim svjetlom koje rasvjetljuje svako srce.
I Marijino srce je rasvijetljeno još od njezinoga začeća, ali ona sada gleda svu slavu koju je Bog namijenio ovome svijetu po svome Sinu. Ona sve to pohranjuje u svome srcu i promišlja o tim događajima. Gleda sva ta čudesa koja je Bog i preko nje učinio. Pitala se i sama što će i kako će sve to biti. Puna je dakle pitanja, neizvjesnosti, ali osjetimo kako je puna mira i blagostanja - baš po prvoj božićnoj pjesmi koju su zapjevali anđeli: »I na zemlji mir ljudima dobre volje.«
Upravo je Marija puna te dobre volje, puna milosti Duha Svetoga kojim začinje Boga u svome tijelu i daruje ga svijetu na spasenje. Upravo se ona svojom voljom odlučuje biti službenicom Božjom, onom koja je uvijek Bogu na raspolaganju. Iako sve ne razumije, ipak pohranjuje stvari i događaje u svome srcu i promišlja o njima. Po njoj dolazi mir ljudima i mir cijelome svijetu. Po njezinom pristanku u svijetu se rađa Bog i ona postaje Bogorodica. Postaje ona koja nam je darovala živoga Boga.
Molimo stoga zagovor Marije Bogorodice da i mi možemo ovome svijetu donijeti Boga, živu Riječ koja će obradovati mnoge i povesti ih u novi život. Riječ koja će svima nama podariti istinsku sreću i divljenje, kao i Mariji koja se divila svemu što se govorilo o njezinom Sinu. Neka nam to divljenje nad Božjim otajstvima podari srca puna hvale, kako bismo Boga proslavljali svojim životima!
