Jedna slika iz običnog života Kristu služi da iskaže svoju veliku ljubav prema nama...
U ono vrijeme: Reče Isus:
»Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. Najamnik – koji nije pastir i nije vlasnik ovaca – kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni: najamnik je i nije mu do ovaca. Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje, kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce. Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem i glas će moj čuti i bit će jedno stado, jedan pastir. Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem. Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga.« (Iv 10,11-18)
Crkva na IV. Vazmenu nedjelju stavlja zanimljiv i omiljen ulomak iz Ivanova evanđelja o Isusu – Dobrom Pastiru. Jedna slika iz djetinjstva koje se dobro sjećam je ta da sam vidio mnoge pastire koji su čuvali svoje stado, čak sam u nekoliko navrata na selu to i iskusio. Tako da ovu sliku koju Isus uzima, vjerujem – kao i još dosta vas koji ovo čitate – mogu predočiti. On i uzima slike iz konkretnog života da bi ga ljudi mogli lakše razumjeti. Već tu vidimo Božju veličinu i poniznost, mi ljudi često se želimo pohvaliti svojim znanjem, uspoređivati se s raznim znanstvenicima, filozofima, sportašima, a kad bi nam netko rekao da smo „čobani“ ili ovce, vjerojatno bismo se uvrijedili. Bog, koji je Gospodar i Stvoritelj čitavog svemira kako vjerujemo, sebe predstavlja baš tako.
U Isusovo vrijeme bilo je mnogo pastira, vjerujem da je bilo i najamnika koji su obavljali taj posao za novac. Teško je zamisliti da bi netko tko ima veliko stado bio spreman umrijeti za jednu ovcu. On tu čini razliku od svih pastira, spreman je umrijeti za svoje stado, na koncu to i čini, ne samo za svoje, nego da život svoj dade kao otkupninu za mnoge (Mt 20,28). Jasno vidimo da je to za Njega vrhunac ljubavi, dati život svoj za druge (na još jednom mjestu: Veće ljubavi nitko nema od ove, da tko život svoj položi za svoje prijatelje (Iv 15,13)).
Već u Starom Zavjetu kod proroka Ezekiela u 34. poglavlju nalazi se proroštvo o Pastiru kada Gospodin govori: Ja ću potražiti ovce svoje i sam ću ih pasti. (r. 11) Isus čak nadilazi tu rečenicu, ne samo da će on štititi svoje stado nego čak govori da će položiti život za njih. Također, ovdje se spominje da postoje ovce koje su iz drugog ovčinjaka, što nas može pomalo i zbuniti. Što je to Njegovo stado? Možemo li pripadati tjelesno Kristovom ovčinjaku, a istovremeno biti izvan njega? Možemo. Da bi bolje razumjeli što znači ovčinjak, moramo razbiti uobičajenu sliku institucije. Kristov ovčinjak je duhovne dimenzije. Pripadnost instituciji i činjenje vanjskih gesta jako je važno. Međutim, ako to nije povezano s našom nutrinom ne čini nas pripadnicima Isusovog ovčinjaka. To možemo vidjeti na primjeru farizeja. Ako čitamo Novi Zavjet, primjećujemo da Krist nije imao problema s dovođenjem grešnika u svoj ovčinjak. Najveći problem su bili oni koji su držali da su već u ovčinjaku, a srce im je bilo daleko od njega. Zapravo, možemo izgledati kao Božje ovce, a u nutrini biti vukovi koji napadaju ovce.
Ova nedjelja je također posvećena i molitvi za duhovna zvanja. Je li važnije moliti za nova zvanja ili za one koji su već pošli tim putem? Mislim da je oboje jako važno, moliti za nova duhovna zvanja, ali i za nas koji smo već krenuli tim putem po primjeru Dobrog Pastira. Svatko se od nas može zapitati, bi li kao Krist umro danas za svoje stado? Nažalost pastir danas može postati najamnik kojeg Isus spominje u prispodobi. U ovom vremenu materijalizma, tehnologije, iskrivljenih vrijednosti, čak i onaj koji je krenuo za Kristom lako može postati upravo najamnik, da mu se čuvanje stada pretvori u posao. Zato je potrebno moliti Gospodina za pozvane u Crkvi, da svojim životom svjedoče Krista i da im On bude mjerilo. Tu možemo uzeti primjer našega sv. Franje. On nikoga nije molio da ide za njim, ali su ljudi u njemu prepoznali istinskog pastira, pa i danas nakon toliko godina po njegovom primjeru kreću za Kristom. Ovo se ne odnosi samo na svećenike, nego na svakog čovjeka koji želi staviti Isusa u središte svoga života. U svojoj obitelji, na poslu, među prijateljima, gdje god djeluješ možeš biti jedan od ovih likova iz prispodobe. Isus nije nasilan,dao nam je slobodu da sami izaberemo što ćemo biti. Kojega god lika izabrali, budimo originalni. Samo takvi možemo spoznati i priznati sebi da smo ponekad ili uvijek u nekom drugom stadu. Pastir Dobri nas i takve čeka!
