Svijet od nas uvijek iznova traži obrazloženje zašto se isplati ići upravo za Isusom Kristom. Stoga kršćanski govor uvijek iznova traži novost i ljepotu. On se nikada do kraja ne može izreći, a u svakom novom susretu traži dublje i snažnije poniranje.
Jedno od teških iskustava onih ljudi koji poučavaju druge trenutak je kada zapaze da unatoč dugom i strpljivom trudu ono što govore nije usvojeno, dapače, često ostaje potpuno neshvaćeno. Napor koji je uložen u prošlosti pada u vodu, a teško poučljivi slušatelji traže nov način poučavanja.
Isus prolazi učiteljsku sudbinu slušajući riječi »Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?« Kao da se od njega traži da svoje naučavanje započne iznova iako već dugo i ustrajno poučava. Međutim, ovo iskustvo prolazi i svaki vjernik kada ga ljudi upitaju za razloge njegove nade. Svijet od nas uvijek iznova traži obrazloženje zašto se isplati ići upravo za Isusom Kristom. Stoga kršćanski govor uvijek iznova traži novost i ljepotu. On se nikada do kraja ne može izreći, a u svakom novom susretu traži dublje i snažnije poniranje. Usto kršćanski govor traži neprestano prijanjanje uz Isusovu osobu makar njegove riječi katkada bile teške i tvrde.
Upravo Isus najviše vremena posvećuje svojim učenicima, najbližima. Ne brine ga toliko što misle oni koji su daleko od njega. Stalo mu je do njegovih. U njima želi probuditi snagu nade te im se pridružuje u njihovim traženjima. Na stazi naših traženja otkrivamo Isusa kao učitelja milosti i života. On je jedini istinski Učitelj, jer uz njega imamo pravo ponovo započeti.
Isus je uvjeren u ispravnost svoga nauka i stoga nikoga ne prisiljava na nasljedovanje. Stoga je i njegova provokacija usmjerena učenicima: „Da možda i vi ne kanite otići?“ Nije ovisan o broju ljudi koji će ga nasljedovati niti o njihovu divljenju. Budući da je on u potpunosti slobodan od lažnog hvalisanja, traži i slobodne ljude koji će iza njega stati cijelom osobom i životom. Ne može postojati polovično nasljedovanje Isusa Krista. Nema stoga niti polovičnog kršćanstva. Zapažamo u današnjem evanđelju i kako Isus govori da je i dolazak do njega dar, dar od Oca. Biti Isusov je dar, privilegij, posebnost. Nije to nešto obično, tradicionalno niti usputno. Biti Isusov je dar s neba. Dar neba koji donosi plod na zemlji.
Kao i Petar, koji po ko zna koji put zastupa sve nas, i mi odgovaramo: „Kome da idemo, Isuse?“ Kome da idemo kada znamo da bez tebe skapavamo od gladi. Samo tvoje riječi nas vode u život, u puninu života. Bez tebe Isuse ne nalazimo kraj sa svojim pitanjima i traženjima, niti sa svojom krivnjom, a kamoli s bližnjima koje nam u svojoj ljubavi povjeravaš. Mi bez tebe ne možemo. Tek u potpunom prianjanju uz tebe upoznajemo slobodu i otkrivamo što znači disanje punim plućima.
Gospodine, hvala što nas tvoja riječ odvraća od puta besmisla i dariva nam ljepotu i puninu okusa života. Ti nam kao Učitelj života, u svojoj riječi, darivaš život i slobodu. Daj da budemo odsjaj ljepote tvoga života za život svijeta.
Kao i Petar, koji po ko zna koji put zastupa sve nas, i mi odgovaramo: „Kome da idemo, Isuse?“ Kome da idemo kada znamo da bez tebe skapavamo od gladi. Samo tvoje riječi nas vode u život, u puninu života. Bez tebe Isuse ne nalazimo kraj sa svojim pitanjima i traženjima, niti sa svojom krivnjom, a kamoli s bližnjima koje nam u svojoj ljubavi povjeravaš. Mi bez tebe ne možemo. Tek u potpunom prianjanju uz tebe upoznajemo slobodu i otkrivamo što znači disanje punim plućima.
Gospodine, hvala što nas tvoja riječ odvraća od puta besmisla i dariva nam ljepotu i puninu okusa života. Ti nam kao Učitelj života, u svojoj riječi, darivaš život i slobodu. Daj da budemo odsjaj ljepote tvoga života za život svijeta.
