Isus zapravo želi ukazati na činjenicu kako je on sâm znak. On je konačni i potpuni znak Božje prisutnosti i blizine za čovjeka kojim se potvrđuje da je Otac vjeran i u trenutcima čovjekovih sumnji.
Evanđelje po Ivanu nas uvodi u razumijevanje znaka. Nakon čudesnog umnoženja kruhova narod traži Isusa i nedugo nakon što ih je nahranio oni ponovno traže znak. Isus ne pristaje na logiku čudodvorstva da bi mu netko vjerovao. On traži iskrene klanjatelje koji će poći za njim. Isus zapravo želi ukazati na činjenicu kako je on sâm znak. On je konačni i potpuni znak Božje prisutnosti i blizine za čovjeka kojim se potvrđuje da je Otac vjeran i u trenutcima čovjekovih sumnji. Svi stari znakovi, koji su služili kao najava njegove osobe, sada uzmiču.
To je slučaj s čudesnim nahranjivanjem naroda u pustinji po Mojsijevom posredništvu. Isus ponajprije usmjerava pozornost na Oca. Nije im naime Mojsije dao jesti, nego Bog sâm. Otac je jedini izvor bogatstva i dara. Nadalje, ova slika sada služi kao prauzor punini blagovanja, euharistiji, kojom se putujući narod - Crkva hrani na svom hodu. Isus ne želi da ga tražimo zbog čuda, koje on nesumnjivo može učiniti. Isusu želi da prepoznamo kako je u njemu život koji nema kraja ni konca. Jasno, svi bi željeli takav život. Evanđelje nudi odgovor kako do njega. Treba doći Isusu. Njemu, jer kod njega nema ni gladi ni žeđi. Kod njega nas ne more zemaljski tereti jela, pića, užitka i zadovoljstva. U Isusovoj blizini ostvarujemo se u potpunosti kao ljudi.
Svako slavlje euharistije je kao okrepa na putu kroz pustinju svijeta. Svaka euharistija je novi znak Božje pažnje za čovjeka, potvrda njegove naklonosti. Euharistija nas zapravo uči punini života. Na Isusov oltar staju sve naše brige, neuspjesi i hladnoća naših odnosa. Svi oni trenutci u kojima osjetimo okrnjenost života. Isus traži naš okrajak, ono što se nama samima čini nedostatnim, gotovo jadnim. Ali on traži da to s povjerenjem spustimo na tlo njegove preobražavajuće ljubavi. Zaista smo slični ljudima iz evanđelja koji traže Isusa. I mi ga tražimo dok konačno ne spoznamo da on pretječe naše neuspjehe i da nas već čeka na drugoj strani obale. Isus želi svjedoke života, ne čuda. Euharistija nas čini ljudima koji prkose smrti i obeshrabrenosti. Euharistija nas uči vrijednosti života, života s Isusom. Euharistija nas sâme čini znakovima života.
