Ne postoji čovjek koji ne pada. Postoje samo oni koji ne žele ustati, a pad ti je poticaj da uradiš bolje, da uradiš više i da daš sve od sebe. Zato tvoji padovi trebaju postati tvoji blagoslovi, jer ćeš zbog njih činiti više.
Iv 17, 20-26
U ono vrijeme:
Isus podiže oči k nebu i pomoli se:
»Oče sveti, ne molim samo za ove
nego i za one koji će na njihovu riječ
vjerovati u mene: da svi budu jedno
kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi,
neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao. I slavu koju si ti dao
meni ja dadoh njima: da budu jedno
kao što smo mi jedno – ja u njima
i ti u meni, da tako budu savršeno jedno
da svijet upozna da si me ti poslao
i ljubio njih kao što si mene ljubio.
Oče, hoću da i oni koje si mi dao
budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom: da gledaju moju slavu, slavu koju si mi dao jer si me ljubio prije postanka svijeta.
Oče pravedni, svijet te nije upoznao,
ja te upoznah; a i ovi upoznaše
da si me ti poslao. I njima sam očitovao
tvoje ime, i još ću očitovati,
da ljubav kojom si ti mene ljubio
bude u njima – i ja u njima.«
Svi smo se mi mnogo puta zapitali: "Zašto nam se Bog ne objavi? Zašto nam ne pokaže svoju slavu?", i činili smo to s uvjerenjem da bismo nakon takvog Božjeg čina promijenili svoj život.
Međutim, ako otvorimo Knjigu Izlaska, vidjet ćemo da se Bog stalno objavljivao izraelskom narodu i činio velika čudesa, ali narod je nakon kratkog vremena opet padao u grijeh. Zapravo, nije problem u pad u grijeh, nego u ostajanju i uživanju u tom grijehu. Zavoljeli su grijeh, a zaboravili su onu ispruženu Očevu ruku ljubavi.
Možda imamo sliku Isusa kao osobe koja je prošla ovim svijetom čineći čudesa i govoreći o nekim "tajnama", ali samo iz rečenice "da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao", vidimo koliko je Isusu stalo da se spasimo. Dok je hodao zemljom Isus nije dolazio do grešnika i pljuvao ih, govoreći da će u pakao, nego im je pružao ruku. Svaki čovjek je Božje dijete, pa čak i onaj najveći grešnik.
Problem se javlja kada zaboravimo na Božju ljubav i djela koja on za nas čini, a svoje rane pokušavamo zakrpati ovozemaljskim užitcima, ne znajući da tim ugodama samo produbljujemo te iste rane.
Isus dolazi tebi, hiti ti u susret i govori ti koliko si mu važan: "da svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene ljubio."
Bogu nisu potrebne tvoje molitve, niti su mu potrebni ikakvi tvoji darovi. Potrebno mu je to tvoje srce, jer ga je on stvorio, iako je to srce puno grijeha. Bog ga prima u svoje ruke i oslobađa. Padamo, ustajemo, to je to...
