Svaka ovca je potrebna pastira, jer ako nema pastira ona se gubi. Isto tako, ako se dogodi da ovca pobjegne od pastira, biva izložena raznim pogibeljima. Pastir je hrani i brine se za nju.
Iv 10, 27-30
U ono vrijeme: Reče Isus:
»Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke. Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve. Ja i Otac jedno smo.«
Govorom u prispodobama Isus želi prilagoditi svoj govor nama kako bismo ga mi što bolje razumjeli. I što više pokušavamo ući u ovaj tekst, to nam on biva jasniji.
"Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke." Ovdje kao da nam želi ukazati na sigurnost, jer imamo svog Pastira, a Pastir ljubi svoje ovce i svaku od njih poznaje. Stvoreni smo iz ljubavi, a jedino naš Stvoritelj zna koje je naše poslanje i koliko vrijedimo.
Svaka ovca je potrebna pastira, jer ako nema pastira ona se gubi. Isto tako, ako se dogodi da ovca pobjegne od pastira, biva izložena raznim pogibeljima. Pastir je hrani i brine se za nju.
Život mnogo toga stavlja pred nas i koliko god mi sami pokušali nositi breme ovoga svijeta - ne ide, nikad nećemo biti radosni i slobodni. A Isus daje nešto više: "Jaram je moj sladak i breme je moje lako". Koliki god teret imao, ako s Bogom hodiš to će za tebe biti radost i shvatit ćeš ljepotu križa i koliko ti je taj križ potreban.
Stani! Samo trenutak... Što Bog treba učiniti kako bi ti povjerovao i promijenio svoj život? Što bi te pokrenulo da se trgneš iz onih običnih stvari koje činiš?
Isus nam je pokazao put. Onaj koji u Božje ruke preda svoju volju i cijeli svoj život ne mora se plašiti, strah tada prestaje.
Imamo primjere ljudi koji su kročili bez straha, čak i straha od smrti. Zašto se nisu bojali? Zato što su sve predali Ocu, nisu bili vezani za ovaj zemaljski svijet, za materijalno i za čast. A ako želiš samo imati pa grabiš, živjet ćeš kao ptica u kavezu i nikad se nećeš moći diviti veličini neba jer nisi slobodan. Tek kad se oslobodiš bezvrijednoga, tek onda počinješ shvaćati slobodu. Zato trebaš biti uz svog Pastira koji bdije nad tobom. U njegovim rukama si siguran.
"Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve."
