Gdje je bio strah - tu je sada mir. Gdje je bio nemir zbog pretjeranog razmišljanja - sada je tu spokoj jer razmišljamo samo o jednom - o njemu.
Iv 20, 19-31
Uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.«
Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.«
I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!« Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran, nego vjeran.« Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« Reče mu Isus: »Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!«
Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.
Isus nastavlja svoja ukazanja. Dolazi svojim učenicima nakon što se Mariji Magdaleni ukazao i rekao da navijesti učenicima da je vidjela Gospodina. Istog toga dana kada se ukazuje Mariji, dolazi i svojim učenicima koji su u strahu bili zatvorili vrata. Ako malo bolje razmislimo i spustimo se u dubinu svoga srca, vidjet ćemo da mi često baš to radimo - zatvaramo vrata svoga srca. Ne damo nikome ući i nitko nam tada nije potreban, čak ni Isus.
Ali on ne stoji pred tim vratima, on ulazi i donosi svjetlost u tamu našeg srca. Na nama je hoćemo li tu svjetlost još više raspaliti ili ćemo ju ugušiti. Isus svojim svjetlom donosi mir. Gdje je bio strah - tu je sada mir. Gdje je bio nemir zbog pretjeranog razmišljanja - sada je tu spokoj jer razmišljamo samo o jednom - o njemu.
Isus ponavlja riječi „Mir vama“ upravo zato da shvatimo kako je on naš mir, zatim nastavlja s onim što je činio i ranije: šalje svoje apostole u svijet da idu i navješćuju radosnu vijest uskrsnuća. Ne dozvoljava im da ostanu u tami Velikog Petka, nego ih šalje s radosnom viješću Uskrsa. Ne samo da ih šalje širiti radosnu vijest, nego im dozvoljava da budu i posrednici preko kojih On otpušta grijehe. On im daje svoga Duha da budu razboriti i svjesni kakvu je milost dao.
Ali to ne bilo pravo svjedočanstvo da nije bilo sumnje. Netko je morao posumnjati da to nije Isus. Morala se napast umiješati i ubaciti zrno sumnje. Da se radilo samo o vjeri apostola, nekako to ne bi bilo potpuno. Na ovaj se način upotpunjuje božanski naum.
Toma je često nepravedno nazivan nevjernikom, jer baš on u prijašnjim spominjanjima u Ivanovom evanđelju iskazuje postojanu vjeru. Benedikt XVI. je govorio kako nas Toma upućuje na to da Isus nema prepoznatljiv lik, nego ga prepoznajemo prema ljubavi koju nam je dao - ljubio nas je, do kraja nas je ljubio, a znak njegove ljubavi upravo su svete rane koje Toma želi vidjeti. Nakon što je vidio svete rane, povjerovao je i prekrasno uskliknuo: „Gospodin moj i Bog moj!“
Možemo sebi dočarati tu radost na Tominom licu prilikom kazivanja ovih riječi. To su riječi koje nemoćni vjernik govori svome Ocu, a Isus budućim naraštajima kršćana daje blaženstvo koje nas ohrabruje i nosi dalje. „Blaženi oni koji ne vidješe, a vjeruju!“
Ako bolje pogledamo, možemo si predočiti koliko su važni Toma i njegova sumnja. Jasno možemo vidjeti kako se nakon svake naše sumnje, čak i onda kad preko sumnje dođemo do nevjere, nazire svjetlo zvano Krist. Možda nam baš ta sumnja ojača vjeru te postanemo jači i budemo još dublje u vjeri.
Mir i dobro.
