Nije dovoljno samo čuti i čuvati Riječ, nego je Branitelj mora dozivati u pamet vjernika. I ne samo dozivati, nego nas mora i poučavati o onome o čemu smo već bili poučeni od Isusa.
Iv 14, 23-29
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva. A riječ koju slušate nije moja, nego Oca koji me posla.
To sam vam govorio dok sam boravio s vama. Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh. Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši. Čuli ste, rekoh vam: ’Odlazim i vraćam se k vama.’ Kad biste me ljubili, radovali biste se što idem Ocu jer Otac je veći od mene. Kazao sam vam to sada, prije negoli se dogodi, da vjerujete kad se dogodi.«
Redak prije nego li je Isus rekao ako me tko ljubi, apostol Juda je zbunjen tražio objašnjenje od Isusa: “Kaže mu Juda, ne Iškariotski: ‘Gospodine, kako to da ćeš se očitovati nama, a ne svijetu?’”. Apostol Juda Tadej je bio zbunjen jer je razmišljao ljudski, htio je da se Isus tjelesno očituje svijetu. Juda ga je očekivao izvana, a Isus ga je poučio da njega treba očekivati iznutra. Što drugo označuje to iznutra, nego li zajedništvo u ljubavi jer “Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu.” Da ne bi ljubav ostala samo besplodna apstrakcija bez djelâ, Gospodin mu je odgovorio: “Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ”. A Riječ čuva onaj koji je ima u sjećanju i ne zaboravlja je u životu; onaj koji je izgovara naglas, vrši u tišini i čuva je u ustrajnosti. Oni, pak, koji govore jezicima ljudskim i anđeoskim, koji poznaju sva otajstva i imaju svo znanje, koji imaju vjeru da mogu premještati planine, koji su svoju imovinu razdijelili i tijelo svoje dali da se spali, a ljubavi nemaju - oni su mjed što ječi i cimbal koji zveči. Ništa im to ne koristi.
A kad kaže “…i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti”, ne misli samo na sebe i Oca, već i na Duha Svetoga kroz kojega sve čine. Jer nije dovoljno samo čuti i čuvati Riječ, nego je Branitelj mora dozivati u pamet vjernika. I ne samo dozivati, nego nas mora i poučavati o onome o čemu smo već bili poučeni od Isusa. To je ono neprestano obraćenje na koje smo pozvani. Ne postoji jedno obraćenje zbog kojeg bismo mogli ljenčariti ostatak svog života. Kad god da smo obraćeni ili poučeni, osim što moramo biti zahvalni, moramo pustiti Branitelju koji sve neprestano obnavlja, da nas ponovo pouči o onome o čemu smo već bili poučeni. A koliko puta moramo biti poučeni? Mislim da je to pitanje već postavljeno i da smo dobili odgovor na njega: “Tada pristupi k njemu Petar i reče: 'Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?'. Kaže mu Isus: 'Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.'”
Srca apostola su mogla biti uznemirena zbog Isusova odlaska od njih. Zato im je, da ih utješi, rekao: “Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem.” i “Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši.” Ako su uznemireni zbog njegova odlaska, onda bi ih jedino njegov ostanak mogao utješiti. Zato je on sâm onaj mir koji im ostavlja, jer, iako ih napušta kao čovjek, ostaje uz njih kao Bog. Isus im svakom rečenicom želi odvratiti pogled s onoga što je vanjsko (njegovo čovještvo) na ono što je unutarnje (njegovo božanstvo).
Zato je nadodao: “Čuli ste, rekoh vam: ’Odlazim i vraćam se k vama.’ Kad biste me ljubili, radovali biste se što idem Ocu jer Otac je veći od mene.” Isusova božanska narav, koju dijeli s Ocem i Duhom Svetim, veća je od Isusove ljudske naravi. Otac je veći od Isusa, baš kao što je i Isus veći od samoga sebe. Ostavlja nam obećanje da će se vratiti kako bi bio s nama, baš kao što je bio s nama u trenutku kad je to govorio. No upućuje nas na ono što je važnije, na ono što je veće, na ono što je iznutra. Usmjerava naš pogled tamo gdje će se nastaniti Otac, Sin i Duh Sveti kako bi nam u ovom životu pomogli - da nas prosvijetle i da nas ispune, kako naše gledanje ne bi bilo vanjsko, nego nutarnje.
