Isus sa svakim od nas ima poseban odnos i nijedan nije isti.
Mk 5, 21-43
U ono vrijeme: Kad se Isus lađom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet. Stajao je uz more. I dođe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge pa ga usrdno moljaše: »Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!« I pođe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga.
Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom: »Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti učitelja?« Isus je čuo taj razgovor, pa će nadstojniku: »Ne boj se! Samo vjeruj!« I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva. I dođu u kuću nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas. Uđe i kaže im: »Što bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava.« A oni mu se podsmjehivahu.
No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijaše dijete. Primi dijete za ruku govoreći: »Talita, kum!«, što znači: »Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!« I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku. On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reče da djevojci dadnu jesti.
Ovo evanđelje nam donosi jednu od tri scene u kojima Isus izdvaja, pravi razliku, u kojima donosi mač, a ne mir. Izdvajanje ovakve vrste pojavljuje se još u događaju preobraženja i u Getsemaniju prije muke.
Isus ne samo da pravi razliku između apostola i ostalih ljudi, nego u uskom krugu svojih učenika pravi podjelu gdje Petra, Jakova i Ivana izdvaja od ostale dvanaestorice. Izdvaja ih od ostalih bez ikakvog ustezanja i daje im posebnu brigu i pažnju. Daje im da s njim prožive trenutke svoga života po kojima će biti bliži njegovoj osobi, dok isto to uskraćuje ostalim učenicima. Zapisano je da i na preobraženju i u Getsemaniju „Isus uze sa sobom Petra, Jakova i Ivana“ i „povede ih“. Ali ovdje vidimo nešto okrutniju scenu: ostali učenici su htjeli poći s Isusom, vjerojatno su i izrazili svoju želju, no "ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva."
Isusova odluka da Petra, Jakova i Ivana odvede na značajne trenutke poput Preobraženja i u Getsemani nije bila slučajna. Mi možemo biti povrijeđeni što Isus nama nije dao privilegije koje imaju ljudi oko nas. Zašto je mom prijatelju uslišio molitvu i ispunio mu želju, a moju želju i molitvu odbio? Sigurno su i neki od učenika bili povrijeđeni tim Isusovim pomalo bezobzirnim postupkom. Isus sa svakim od nas ima poseban odnos i nijedan nije isti. Moramo biti hrabri poput one žene Kanaanke, koju je Isus usporedio s psom: Da, Gospodine, ali i psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara., ili poput onog satnika: Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj.
Kad su se, jednom prilikom, učenici prepirali koje od njih najveći, Isus je jasno izložio zahtjev koji on traži od njih: „Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!“. Tim riječima je otkrio gdje se zapravo nalaze ona Kanaanka koja je bila zahvalna za mrvice i stotnik koji je, iako je bio čovjek koji je imao vlast, svojom poniznošću zadobio uzvišenost koja nadilazi sve zemaljske veličine.
Na kraju evanđelja Isus opet donosi mač i sve ih izbaci, ostavivši samo onu trojicu i roditelje djevojke. Dok se mačem uvijek oduzima život, Isus zapovijeda umrloj djevojci da ustane. Ona ustade, a Isus svojim mačem tako dade život.
