bismo mogli izići kao pobjednici. Kada bismo se svojim silama borili, vlastita bi nas snaga izdala. Kada bismo Gospodinu prepustili da vodi naše živote po Njegovom svetom naumu, onda bismo zasigurno osjetili što je to pobjeda i koliku radost donosi nama i svima oko nas.
U ono vrijeme: Isus se uputi u grad zvani Nain. Pratili ga njegovi učenici i silan svijet. Kad se približi gradskim vratima, gle, upravo su iznosili mrtvaca, sina jedinca u majke, majke udovice. Pratilo ju mnogo naroda iz grada. Kad je Gospodin ugleda, sažali mu se nad njom i reče joj: »Ne plači!« Pristupi zatim, dotače se nosila; nosioci stadoše, a on reče: »Mladiću, kažem ti, ustani!« I mrtvac se podiže i progovori, a on ga dade njegovoj majci. Sve obuze strah te slavljahu Boga govoreći: »Prorok velik usta među nama! Pohodi Bog narod svoj!« I proširi se taj glas o njemu po svoj Judeji i po svoj okolici. (Lk 7, 11-17)
Kolike li veličine u osobi našega Gospodina: »Kad je Gospodin ugleda, sažali mu se nad njom« Nije li ohrabrujuća ova rečenica? Ne očituje li se snaga milosrđa u jednom pogledu?
Gospodin se uputio svojim poslom zajedno sa svojim učenicima. Putujući prema gradu Nainu susreće rastanak žalosne majke i mrtvoga joj sina jedinca. Pitam se, što li je to privuklo toliku pozornost na ovaj događaj od strane našega Gospodina? Ima i on Majku i On je Jedinac. Vjerojatno je ovaj prizor probudio blisku budućnost Gospodinove Kalvarije i Njegovog rastanka od Majke i učenika. Svojim je očima gledao muke svojeg naroda, suosjećao je s njima, U prvom mu je planu ovaj rastanak između majke i sina. Majci govori: »Ne plači! « Time briše suze s lica žene. To isto progovara i čini nama jer gleda i naša životna bremena.
Ne postoji situacija iz koje ne bismo mogli izići kao pobjednici. Kada bismo se svojim silama borili, vlastita bi nas snaga izdala. Kada bismo Gospodinu prepustili da vodi naše živote po Njegovom svetom naumu, onda bismo zasigurno osjetili što je to pobjeda i koliku radost donosi nama i svima oko nas. Iz ovoga proizlazi da nemamo razloga za tugu, već potrebu da se u potpunom povjerenju predamo Gospodinu kako bi otro suze čitavog ljudskog roda.
Evanđelist Luka izvještava da je Gospodin oživio mladića na opću radost i čuđenje svekolikog naroda koji se u to vrijeme našao oko majke i tijela mladića kojeg su iznosili iz grada da bi mu iskazali posljednju počast. Gospodin koji je Život daruje novu priliku za životom mladiću: »Mladiću, kažem ti, ustani!« Mladić je ustao. Ovaj zahtjev da ustane poziva mladića da se probudi i da učini nešto! Život ti je darovan, živi ga! U svemu što ti se događa tragaj za ispunjenjem Božje volje!
