Lomi se i daji nesebično. Neka te Presveto Tijelo i Krv tako prožme da se u tebi dogodi pretvorba. A onda ćeš u svakom bijednom i zgaženom, u svakom ranjenom i bolesnom, prepoznati one svete riječi: Ovo je tijelo moje. To je tvoj euharistijski identitet. Živjeti od Tijela za tijelo.
U ono vrijeme: Govoraše Isus mnoštvu o kraljevstvu Božjem i ozdravljaše sve koji su trebali ozdravljenja. Dan bijaše na izmaku. Pristupe dakle dvanaestorica pa mu reknu: »Otpusti svijet, neka pođu po okolnim selima i zaseocima da se sklone i nađu jela jer smo ovdje u pustu kraju.« A on im reče: »Podajte im vi jesti!« Oni rekoše: »Nemamo više od pet kruhova i dvije ribe, osim da odemo kupiti hrane za sav ovaj narod.« A bijaše oko pet tisuća muškaraca.Nato će on svojim učenicima: »Posjedajte ih po skupinama, otprilike po pedeset.« I učine tako: sve ih posjedaju. A on uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, blagoslovi ih i razlomi pa davaše učenicima da posluže mnoštvo. Jeli su i svi se nasitili. I od preteklih ulomaka nakupilo se dvanaest košara. (Lk 9, 11b-17)
Ljudski je život prepun različitih promašaja, traženja ljubavi na krivim mjestima i s krivim ljudima; ispunjen je čežnjom za smislom, za dodirom i sigurnošću. I nerijetko, u takvim situacijma, u različitim odnosima, u nedostatku ispunjenih želja i očekivanja, samo postanemo sve više ranjeni, bolesni, izdani. Silnu snagu i energiju uložimo u neka prijateljstva, u traženje ljubavi, a na kraju postanemo slomljeni do te mjere da u svima i svemu možemo vidjeti samo zlo. Umjesto ljubavi razočaranje, umjesto tople riječi odbojnost, umjesto dodira udarci. Možda ne vjeruješ, dragi čitatelju, ali tako slomljen možeš postati Bogu na ugodan miris.
Dok kazaljke svijeta prolaze, dok se gomila beznađe i bol s jedne, lakrdija i ismijavanje s druge strane, pred nama stoji ozbiljna stvarnost: ljudi su gladni. Kako ćeš ih nahraniti? Upravo tvoje vlastite muke mogu postati kao miris pečena kruha koji ima i okus i miris; tvoje trpljenje može postati zrnce tamjana koje se uzdiže pred Božje lice; tvoje rane mogu postati prostor božanskoga mira koji ispunja dušu. Iz takvih iskustava počet ćeš razumijevati euharistijsko otajstvo. Tek kad se prestaneš buniti za svaki korak u ljubavi; kad prestaneš prigovarati za svaku žrtvicu i trpljenje; kad uminu tvoje »duhovnosti« šteđenja, samoočuvanja, i udobnosti, pred Prisutnim, u dubokom klanjanju s koljenima na tlu, počinješ shvaćati: ljubav se sastoji od puno gesti i malo riječi. Ne traži svoje.
Možda je tvoj prinos skroman i neznatan. Ali nad tim prinosom Gospodin pruža ruke i izriče molitvu blagoslova. I primijetiš kako od malenih gesti ljubavi nastaju velike stvari u Božjim očima; kako je nebo prisutno među svakodnevnim događajima i situacijama. Onda kad započne tvoje lomljenje, tvoje nesebično davanje, otkrit ćeš Božju logiku - ljubav koja se prelijeva od preobilja. I tako dodirnut počinješ utjelovljivati Božji nalog: Dajte im vi jesti. Primjetit ćeš mnoge gladne; gladne Božje riječi, gladne smisla, dodira, smiješka... I u vrlo jednostavnim, svakodnevnim, običnim situacijama shvatiš kako je Kraljevstvo Božje među nama.
Lomi se i daji nesebično. Neka te Presveto Tijelo i Krv tako prožme da se u tebi dogodi pretvorba. A onda ćeš u svakom bijednom i zgaženom, u svakom ranjenom i bolesnom, prepoznati one svete riječi: Ovo je tijelo moje. To je tvoj euharistijski identitet. Živjeti od Tijela za tijelo. Od Prisutnog u Presvetom Sakramentu prepoznati Prisutnog u bijednima i zgaženima, ismijavanima i klonulima, u radosnima i sretnima. Lomi se...
