Liturgija današnjega dana donosi dva evanđeoska izvještaja. Prvi izvještaj jest upravo ovaj o Isusovom mesijanskom ulasku u Jeruzalem. Drugi je izvještaj muke Gospodnje. Budući da smo u tjednu kada se veliki broj vjernika ispovijeda, namjera mi je da ovo razmatranje bude i svojevrsni ispit svijesti.
Kad se približiše Jeruzalemu te dođoše u Betfagu, na Maslinskoj gori, posla Isus dvojicu učenika govoreći: »Pođite u selo pred vama i odmah ćete naći privezanu magaricu i uz nju magare. Odriješite ih i dovedite k meni. Ako vam tko što rekne, recite: 'Gospodinu trebaju', i odmah će ih pustiti.« To se dogodi da se ispuni što je rečeno po proroku: »Recite kćeri Sionskoj: 'Evo kralj ti tvoj dolazi, krotak, jašuć na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu'«. Učenici odu i učine kako im naredi Isus. Dovedu magaricu i magare te stave na njih haljine i Isus uzjaha na njih. Silan svijet prostrije svoje haljine po putu, a drugi rezahu grane sa stabala i sterahu ih po putu. Mnoštvo pak pred njim i za njim klicaše: »Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana u visinama!« Kad uđe u Jeruzalem, uskomešao se sav grad i govorio: »Tko je ovaj?« A mnoštvo odgovaraše: »To je Prorok, Isus iz Nazareta galilejskoga.« (Mt 21, 1-11)
Isus ulazi u Jeruzalem koji za onodobne Židove ima nezamjenjivu ulogu. Jeruzalem je religijski, politički, društveni centar. Sve bitne stvari vezane uz židovstvo događaju se upravo u Jeruzalemu. Sada Isus, kao Mesija, kao u onaj u kojega su uprte oči cijele povijesti ulazi u Jeruzalem. Sa svojim učenicima Isus kreće s Maslinske gore. Učenici rado pomažu Isusu oko toga, lako im ga je slušati jer je on ovdje dominantan, vlada situacijom, važan je, bez problema neznancu uzima magare, slijede ga. Sav je grad tako potresen, uzdrman, uskomešan. Narod kliče. Na Isusu se ispunjaju pisma. Oni koji ga ne poznaju zainteresirani su za njega pitajući tko je ovaj. Dobivaju odgovor da je prorok i to iz Nazareta galilejskog.
Nakon što sam prepričao ovaj ulomak, radi usporedbe, vratimo se na početak! Na Maslinsku goru. Isus nedugo nakon ovog događaja kreće ponovo s Maslinske gore u Jeruzalem. No, stvari su se znatno promijenile. Učenici nisu posve poslušni, teško im ga je slijediti jer je sada Isus na koljenima, ne djeluje više kao netko tko je aktivni vršitelj radne, radnju nad njim sada vrše drugi. Na ulazu u Jeruzalem nema više mnoštva koje kliče, koje prostire haljine i granje. Okružen je vojnicima koji grubo s njim postupaju. Nema više ni onih koji ne znaju tko je, njegova se krivica zna. U prethodnom ulasku nikom nije smetalo to što je iz Galileje, iz poganstva, a sada je svima jasno da prorok od tamo ne dolazi. Na njemu se ispunjaju proročke riječi.
Sada, napokon, prijeđimo na sebe! Leži li mi više Isus iz prvog ili drugog ulaska? Je li mi lakše slušati nekoga s autoritetom, nadređenog ili podređenog, nekoga tko je na koljenima? Tražim li izgovor za manjak osobne molitve to što sam prezaposlen, to što želim da izvanjske stvari budu što bolje urađene? Zanemarujem li nedostatke onih s kojima sam dobar, a onime s kojima nisam gledam pod povećalom?...
Isus je u isti i u jednoj i u drugoj situaciji. On je onaj na kojem se ispunjaju Pisma i kada je faca i kada nije. Poslušan je volji Očevoj. Prema tome on traži iste kriterije vrednovanja prema svima. I prema onima koje ljudi slave i koji su odbačeni. Iz gornjih pitanja treba činiti i jedno i drugo. On je ubijen i za jedne i za druge. Za mene. I kada me se hvali i kada me se kudi. Naravno da nije lako imati iste kriterije prema svima, prema sebi. Apostoli su prvi kojima je teško prihvatiti obje inačice Isusa. No, ne bojmo se, odvažimo se jer je uz nas Blagoslovljeni, onaj koji dolazi u ime Gospodnje.
