Bog je dao da se carinici i bludnice obrate. Za razliku od onog prvog sina koji se “predomisli i ode”, oni se nisu predomislili i tako su postali onaj sin koji nije ispunio volju Očevu.
Mt 21, 28- 32
U ono vrijeme: Reče Isus glavarima svećeničkim i starješinama narodnim: »Što vam se čini? Čovjek neki imao dva sina. Priđe prvomu i reče: ‘Sinko, hajde danas na posao u vinograd!’ On odgovori: ‘Neću!’ No poslije se predomisli i ode. Priđe i drugomu pa mu reče isto tako. A on odgovori: ‘Evo me, gospodaru!’ i ne ode. Koji od te dvojice izvrši volju očevu?« Kažu: »Onaj prvi.« Nato će im Isus: »Zaista, kažem vam, carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje! Doista, Ivan dođe k vama putem pravednosti i vi mu ne povjerovaste, a carinici mu i bludnice povjerovaše. Vi pak, makar to vidjeste, ni kasnije se ne predomisliste da mu povjerujete.«
Isus se često sukobljavao s ljudima na visokim položajima, no ne zbog toga što su bili na visokom položaju, nego iz drugih razloga koji su često povezani s takvim ljudima. Krist se obraća glavarima svećeničkim i starješinama narodnim. Govori onima koji upravljaju drugima.
Ispriča im, kako je to Isus često voli činiti, prispodobu o čovjeku koji je imao dva sina. Jedan je odbio očevu zapovijed, ali se predomislio. Drugi je samo riječima poslušao oca bez da je to i djelima potvrdio. Upitao ih je koji je od njih ispunio očevu volju, a oni su ispravno odgovorili da je to bio onaj koji se predomislio.
Isus ih odmah nakon njihovog odgovora, pomalo i iznenada, kori kako ih carinici i bludnice pretječu u kraljevstvo Božje. To su bile dvije najgore vrste ljudi prema mišljenju onih kojima se obraća. Podsjeća ih kako im je dolazio Ivan, ali ga nisu slušali. S druge strane, carinici i bludnice su se obraćali, a Bog je njima tako dao motiv da se predomisle i da povjeruju, ali oni to nisu učinili.
Sigurno da je spremnost na obraćenje, koju su imali carinici i bludnice, ono zbog čega su ih pretjecali. Ali Isus kaže da je to zato što su carinici i bludnice povjerovali. Povjerovali su Ivanu kojeg je Bog poslao, a da bi glavarima i starješinama bilo očito da je Ivan od Boga poslan, Bog je dao da se carinici i bludnice obrate. Za razliku od onog prvog sina koji se “predomisli i ode”, oni se nisu predomislili i tako su postali onaj sin koji nije ispunio volju Očevu.
Oni su prekrižili carinike i bludnice. A možda je za tebe prekrižena osoba koja ima naviku lagati. Možda misliš škrti ljudi neće završiti u raju. Ili je možda neki drugi grijeh razlog zbog kojeg misliš da neka osoba zaslužuje pakao i da se neće spasiti. A Isus ti kaže da te baš takva osoba i baš takva vrsta ljudi pretječe u kraljevstvo Božje.
Na kraju krajeva, ono što je jedino bitno jest to kakvu to vrstu ljudi Isus križa. Znamo da je Bog samo milosrđe i dobrota te da ne odbacuje nijednog čovjeka. Ali čini se da ipak postoji neka nit koja se provlači kroz evanđelja jer se Isus neprestano sukobljava s farizejima, glavarima svećeničkim, starješinama narodnim… Kao da je na neki način križao ohole i licemjerne.
U duhu onoga “oprosti nama duge naše, kao što i mi otpuštamo dužnicima našim”, Isus križa one koji oholo križaju druge, one koji licemjerno križaju druge zbog istog grijeha koji i sami čine. A to sam zapravo ja. To sam ja svaki put kad mislim da sam bolji od drugih, kad prekrižim osobu jer je počinila grijeh za koji sam ja isto toliko sposoban. Možda sam ga činio u prošlosti, možda ga činim sada. Ako ne, možda me oholost dovede do toga da ga počinim nekad u budućnosti.
Umjesto carinika i bludnica, promislimo koga to mi smatramo nedostojnim Božjeg milosrđa i ponavljajmo: Ti ljudi nas pretekoše u kraljevstvo Božje.
