Možda se u učenicima razvila neka navezanost na njegovu ljudsku narav, na čovjeka zvanog Isus. Možda se u nekom od njih pojavila i frustracija zbog toga. Najprije svojim pojavljivanjem i nestajanjem, a onda i svojim konačnim odlaskom, Isus lomi tu navezanost i oslobađa ih za Duha Svetoga.
Mt 28, 16-20
U ono vrijeme: Jedanaestorica pođoše u Galileju na goru kamo im je naredio Isus. Kad ga ugledaše, padoše ničice preda nj. A neki posumnjaše. Isus im pristupi i prozbori: »Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio! I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.«
“I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta”. Isus je izgovorio te riječi i ostavio je apostole. Obećao im je da će biti s njima, a ipak je otišao. Zašto nije mogao ostati baš onako kako je bio s njima do toga trenutka?
Isusovo uzašašće se dogodilo četrdeset dana nakon uskrsnuća. Za to vrijeme Isus se ukazivao učenicima, tješio ih je i poučavao, ali nešto se promijenilo. Nije više bio stalno uz njih. Učenici su bili pod dojmom uskrsnuća, jer Isus se vratio iz mrtvih, ali sigurno su mogli naslutiti da, iako je njihov Učitelj živ, stvari više neće biti iste. Dogodila se promjena koju neki od njih sigurno nisu voljeli. Isus dolazi i priča s njima, čak i jedu zajedno, ali taman kad se opuste i naviknu da je tu, on iščezne. Možda se u njima razvila neka navezanost na njegovu ljudsku narav, na čovjeka zvanog Isus. Možda se u nekom od njih pojavila i frustracija zbog toga. Najprije svojim pojavljivanjem i nestajanjem, a onda i svojim konačnim odlaskom, Isus lomi tu navezanost i oslobađa ih za Duha Svetoga.
Povratakom u nebeski kraj Isus svojim učenicima utvrđuje vjeru u njegovu božansku narav i, jer im je dozvolio da vide kako odlazi k Ocu, daje im nadu da će ih jednom odvesti tamo gdje je on. Njihovi su oci tragali za obećanom zemljom, a Isus im otkriva da je nikada neće naći dok su živi, nego tek kada napuste ovaj život i dođu tamo gdje je on otišao da im pripravi mjesto.
Na sam dan uzašašća Isus odvodi svoje učenike na Maslinsku goru. Tamo im je dao posljednje upute i naredio im da šire Evanđelje krsteći u ime Oca, Sina i Duha Svetoga. Dok su učenici slušali Isusa, on uziđe na nebo nestajući im iz vida. Ovaj događaj ostavio je učenike zbunjene i ispunjene iščekivanjem. Isus je obećao da će im pripraviti dom i da će ponovno doći da ih prikupi k sebi. Kroz ovo obećanje dana nam je sigurnost vječnog života i nada da ćemo se pridružiti Kristu u slavi. Ono usmjerava naša srca i umove na stvari iznad, te služi kao podsjetnik da je ovaj svijet samo privremeno boravište, a ne stalni dom. To je obećanje pripravilo put za sam dolazak Duha Svetoga kojeg će Isus poslati na dan Pedesetnice.
