Svi sveti franjevačkog reda

Jedni su bili veliki učenjaci, drugi su opet bili neuki. Svi su oni tako, svatko u svome redu, sačinjavali svatove koji se nalaze pod tim velikim i prostranim šatorom.

        Crkva je kao veliki šator koji prekriva čitavu Zemlju i može obuhvatiti svakog čovjeka, pa tako u sebi ima svece koji se u potpunosti razlikuju jedan od drugog. Jedni su postili više dana u godini negoli su jeli, dok su drugi poznati po svojim velikim trbusima. Neki od njih su se ženili i imali obitelji, neki su opet proveli život u celibatu. Neki od njih su bili aktivni i bliski s ljudima, neki su samovali u pustinji. Jedni su bili veliki učenjaci, drugi su opet bili neuki. Svi su oni tako, svatko u svome redu, sačinjavali svatove koji se nalaze pod tim velikim i prostranim šatorom. 

        Kada uvećamo sliku da pogledamo što se događa u jednom dijelu šatora, otkrivamo fraktalnu strukturu Crkve. Promatrajući Sve svete Franjevačkog reda pronalazimo opet isti obrazac. Sveti Franjo Asiški gotovo ništa nije jeo, dok je sveti Ivan XXIII. bio veliki sladokusac. S jedne strane imamo velike umove poput sv. Bonaventure, a s druge sv. Josipa Kupertinskog koji izvodi čudo samim tim što je uspio završiti teologiju. Sv. Toma More oženjeni je pravnik, sv. Konrad iz Piacenze eremit. Junakinja sv. Ivana Orleanska, domaćica sv. Katarina Đenovska, itd. Neki od franjevačkih svetaca nisu htjeli pristupiti ni đakonatu, dok su drugi postali biskupi. Jedni su drugima bili kontradikcija, a sv. Franjo kao da je bio kontradikcija svima. 

        Kad govorimo o Svim svetima tada govorimo o svima koji su Kristovi, bez obzira je li ih Crkva službeno prepoznala i proglasila svetima. Na neki način se jednako može reći da sveti franjevačkog reda nisu samo oni koji su službeno u jednoj od tri grane Reda manje braće, nego i oni koji su imali isti duh. Stoga, na ovaj blagdan, posvijestimo sebi da sveci franjevačkog reda žive među nama i da se mi susrećemo s njima. To su oni koji vole „biti manji“, bez obzira u kojoj situaciji se nalazili - bio to svećenik ili kralj, vojnik ili domaćica - koji vole siromaštvo zbog toga što je manje. I ta ljubav neke je natjerala da služe siromasima, druge opet da sami postanu siromasi. Iako se u očima svijeta čini da su ludi, oni su istinski revolucionari i oni koji svojim traženjem „manjeg“ mijenjaju svijet.