Nije nigdje situacija sjajna pa tako ni u Crkvi. Većina se povukla u svoje sebične interese i vidi samo sebe. Ne diraju nikoga i ne žele da ih se itko dotiče. Po mogućnosti ni Bog....
Sveti Petar apostol u
svojoj poslanici kaže za Isusa da je prošao svijetom čineći dobro. Čini mi se
da takvo nešto po logici ovoga svijeta nije nikako moglo izaći na dobro. Isus
je činio dobro. Neprofitno, nelogično pa i neugodno. Činio je dobro u nezgodno
vrijeme. On je provocirao dobrom koje je činio. Vjerojatno ga ne bi raspeli da
je bio dobar, samo da nije činio dobro. No, on je činio, bio je aktivan. Nije
se uklapao u pasivno, apatično okruženje. Takvo okruženje će zažmiriti nad zlom
koje netko čini, ali dobro, njega nikako ne može oprostiti. Dobro bode u oči.
Pogotovo bode u oči kada ga se čini javno, kada se to čini silovito, snažno i
aktivno. Židove smeta Isusov nastup. Učitelj ne mari, naoko se čini, za subotu.
Ne poštuje subotu kao dan komfora. Dok svi oko njega traže svoj mir i udobnost,
On unosi nemir činjenjem dobra.
Takvo što je
neprihvatljivo. Kako tada, tako i sada. Jedino što se od čovjeka traži jest to
da mu sve bude ravno. Da se udobno smjesti u sustavu i da ne dira u njegove
bolne točke. Možeš raditi što god te volja, samo nemoj činiti dobro. Nije
nigdje situacija sjajna pa tako ni u Crkvi. Većina se povukla u svoje sebične
interese i vidi samo sebe. Ne diraju nikoga i ne žele da ih se itko dotiče. Po
mogućnosti ni Bog. Kada netko odluči nešto poduzeti, izaći iz prostora
sigurnosti, napraviti nešto pozitivno za druge, tiha većina se uzbuđuje. Svako
činjenje je provokacija nečinjenju. I tada počinje osveta zla. Počinju se
širiti laži o onomu koji čini. Sa svih strana pritisci i prijetnje. Prvo ponuda
da se čovjek vrati u prostor ugodnosti i udobnosti gdje svi ostali mirno
drijemaju. Ako se taj poziv odbaci, počinju napadi. Sve će se učiniti da bi
izgledalo da je onaj koji čini dobro negativac, da je on taj koji je izletio sa
tračnica. Ljudi će učiniti sve što je u njihovoj moći da ugase iskru dobra, a
kad njihova moć ne bude dovoljna uteći će se, da to i ne znaju, drugoj moći – Zlu.
Gdje sam u ovoj priči
ja? Nisam baš siguran. Jesam li spreman izaći iz sigurne zone, izložiti se? Da
nisam i ja pronašao svoje mjesto u sustavu? Da nije možda meni nedjelja dan
udobnosti? Možda sam i ja spremniji zažmiriti na zlo u mojoj okolini. Učitelja
i danas progone u bližnjima koji pokušavaju činiti dobro. I danas se one koji
čine progoni bez milosti. Što ja tada činim? Ja se krijem iza papira…
Gospodine, i ja se
krijem. Tako često mi je jedino važna moja udobnost. Moj mir. Puno je lakše sve dići u osmo nebo filozofije, nego se suočiti
sa stvarnošću. Teško je napraviti taj korak činjenja. Ti si znao da je došao
tvoj čas. Ja ne znam. Kada ću ja činiti? Kako se čini dobro? Jednostavno? Kako
do jednostavnosti?
Samo s Tobom i u tebi
mogu činiti dobro. Ti si Dobro. Promatrajući Tebe učim. Teški su ovi mali
koraci i još uvijek tako često padam. No, dobro je moguće. Svaki dan, svaki čas
nova je prilika da se izložim. Ako išta vrijedi, onda vrijedi slijediti Tebe.
Ti si pokazao put. Pokazao si da se isplati iako se na ovom svijetu dobro
dobrim ne vraća. Jer znamo: »Svijet
prolazi i požuda njegova, a tko čini volju Božju, ostaje dovijeka« (1 Iv 2, 17).
