Jedna tako jednostavna riječ, koja posjeduje čaroliju. Za njeno uspješno djelovanje potrebne su ljudska hrabrost i božanska iskrenost. Tako iskrena i hrabra putuje u intimu vlastitoga srca i proniče njene dubine.
Ovih su se dana održala dva koncerta Zlatana Stipišića, poznatijega kao Gibonni, u rasprodanoj zagrebačkoj Areni. To svjedoči o popularnosti i aktualnosti Gibonnijevih pjesma, koje dubinom i jednostavnošću dalmatinskih stihova odvode slušatelja na daleku plovidbu. Pogođeni avanturističkim žarom i željom da krenemo na pučinu, odlučili smo razmišljati o stihovima jedne njegove pjesme. Pa zaveslajmo...
1Malo je reć da se prelija pjat
2Kad se vonj od nevoje u zraku ćuti
3Ja ne idem leć da ne osjetim led
4S tvoje strane postelje di mučiš
Dogodilo se! Čovjek više ne može vratiti izgovorenu riječ. Pjat se prelio i neugodan miris grijeha počeo se širiti i zahvatio je čovjeka. Polagano ga obuzima do te mjere da muž više i ne može pogledati svoju ženu, kao ni ona njega. Zbila se svađa za obiteljskim stolom nakon koje supružnici ustaju od stola, svatko na svoju stranu, te tako, izbjegavajući susret, još jače udišu neugodan vonj prevrnutog pjata. Ono što ih ponovo povezuje jest njihovo najintimnije mjesto - bračni krevet. Bračni krevet je simbol sjedinjenja dvaju srdaca, mjesto u kojem ljudska stvarateljska moć dolazi najbliže onoj Božjoj. Bračni krevet simbol je intime, ljubavi i povjerenja. No navedeni stihovi ne pjevaju o toplini, već suprotno - o ledu. Umjesto topline, supružnici osjećaju hladnoću. Četvrti redak još više dramatizira situaciju - nema više zajedničkog kreveta, već svatko ima svoju stranu. Ne postoji više mi, nema više razgovora, već odjekuje tišina koja pomalo ledi krv u žilama.
5Di svako drži svoju stranu
6Ponosa i gluposti
Krv u žilama skoro što se nije sledila, srce se utišava, ali unatoč tome svatko i dalje drži svoju stranu. Više ne postoji jedno i ta odvojenost izražava najveću patnju. Šesti redak imenuje uzrok razdijeljenosti - ponos i glupost. Korijen svađe leži u vlastitom ponosu koji, u doticaju s glupošću, vodi besmislu i nepromišljenome razvodu. Vlastiti ego, kojeg se svakako ne smije uvrijediti, hrani se ponosom. Ako li ga se povrijedi, on ne dopušta strpljenje i drugi je već na optuženičkoj klupi.
7Moglo bi bit da je lakše umrit
8Nego judima reć oprosti
Spreman sam i na smrt, srce sve teže otkucava čekajući ispriku od supruge, a neznajući da je i ona na samrti - čekajući moju ispriku. Situacija je eskalirala, ne može se pobjeći, jedino što ostaje je umrit. Ovdje se ne misli prvotno na tjelesnu smrt, iako se tako na prvu čini. Umrijeti znači ne imati život, živjeti bez smisla. Odnosno, umrijeti znači živjeti život bez ljubavi! U ovom slučaju, prihvatiti razdvojenost od svoga bračnoga druga i zauvijek ostati u hladnom odnosu, ne težiti združivanju. Uistinu, lakše se prepustiti vlastitom egu i oholosti i mrtav nastaviti živjeti. Možda ipak nije kraj, postoji jedna čarobna riječ koja može promijeniti cijelu situaciju.
9Oprosti
Jedna tako jednostavna riječ, koja posjeduje čaroliju. Za njeno uspješno djelovanje potrebne su ljudska hrabrost i božanska iskrenost. Tako iskrena i hrabra putuje u intimu vlastitoga srca i proniče njene dubine. Ona u sebi nosi moć oživljavanja, ona u sebi nosi i jest život. Otklanjajući smrad grijeha, pročišćava i vraća prvotnu toplinu ljubavi prema ljubljenoj. Tako je ljubav kadra pobijediti vlastiti ego koji se hrani glupošću. Kadra je stati pred smrt, ali ne da umre, nego da drugome da život. Ona ne pušta čovjeka jednom zahvaćenog njenom čarolijom, već ga zahvaća čitavog. Tako jednom izrečena, oživljava dvostruko.
10Ja te ne mogu nać takvu kakvu te znam
11To šta oćeš od mene, ja ne razumin
12I ovo ovde nisi ti, ovo ovde nisan ja
13To su neki furešti, bisni ljudi
Između ljubavi i nerazumijevanja, praštanja i osuđivanja uvijek je prisutna borba. Iskrenost je ona koja pročišćava, a grijeh je onaj koji zamračuje – najprije sebe, a onda i druge oko sebe. Zarobljenost grijehom projicira krivu sliku stvarnosti. Umjesto voljene osobe, javlja se furešt - stranac kojeg se prvi put susreće i od kojeg se strahuje. Iako je svjestan da je to njegova žena - badava - ne može je prepoznati. Nedostaje mu hrabrosti i iskrenosti.
14Oh, Bože, da mi te prominit
15Ili tebe ili sebe, isto je
Ne može se više tako dalje živjeti, muž traži radikalnu promjenu. Vlastitim snagama ne može to postići pa svoj vapaj uzdiže Bogu - onomu koji ih je i združio da budu jedno. Upravo je to ta bol koju čovjek osjeća kad se priroda suprotstavlja božanskom zakonu, kad se muž i žena okrenu svatko na svoju stranu. Jer od onoga dana pozvani su da ne žive više za sebe nego za drugoga, te tako tuđa bol postaje i vlastita patnja. Ono što želi muž prominit treba se najprije dogoditi u nutrini vlastitoga srca, jer otamo proizlazi svaka vanjska vidljiva promjena.
16Moglo bi bit da je lakše umrit
17Nego judima reć oprosti
U životu prečesto tražimo izvanredne stvari kako bismo se izvukli iz beznađa u kojem se nalazimo. Mislimo da se čuda događaju samo u bajkama i da moraju biti nadnaravne prirode. Ali čuda su zapravo jednostavna. Jedina teškoća je u tome što traži hrabre i ponizne ljude koji se mogu suočiti s uvredama, nepovjerenjem i izdajom. Takve ljude prate čudesa na ovozemaljskome putovanju, jer su oni jedini kadri mijenjati stvarnost i vraćati mrtve u život.
Ova pjesma je objavljena 2001. godine na albumu Mirakul. Riječ oprosti je tako pravo čudo u našoj svakodnevnici.
