Kraljevstvo Božje ne širi se putem knjiga i misaonih akrobacija, nego putem životvorne vjere koja se očituje kroz djela.
Bijela liturgijska boja još uvijek nas podsjeća da se nalazimo u vazmenom vremenu. Konkretno, 6. je tjedan nakon Uskrsa, odnosno točno 40 dana. Crkva danas slavi Uzašašće Gospodinovo na nebo, a mi slušamo čitanja završetak Markova evanđelja. Te posljednje riječi koje je Isus izrekao na zemlji potiču nas na dublje promišljanje našega kršćanskoga života.
Prije negoli je Isus progovorio svojim učenicima, u 15. retku čitamo kako se "ukazao" jedanaestorici. U središtu svih poslijeuskrsnih liturgijskih čitanja nalazi se uskrsnuće - temelj i izvor kršćanske radosti. Kako se Isus već ranije ukazivao apostolima, ženama i učenicima, tako čini i u današnjem odlomku. Uskrsnuće je tajanstveno i nedokučivo nama ljudima, i nitko osim Boga ne zna kako izgleda i kako će to izgledati kad se bude ispunilo vrijeme. Međutim, kroz ova čitanja možemo naslutiti da će uskrsnuće obuhvatiti i tijelo i dušu - kao što je Isus prolazio kroz zidove i iščeznuo učenicima pred očima, ali je također i blagovao a ljudi su ga mogli fizički dodirnuti. To nam govori da će uskrsnuće biti cjelovito i da će obuhvaćati i tijelo i dušu.
Vratimo se poruci koju je, prije svog uzašašća, Isus uputio svojim učenicima. Apostoli još nisu primili Duha Svetoga i, nakon svakog Isusovog ukazanja i iščeznuća, još uvijek su prestrašeni te se skrivaju u Jeruzalemu. Uskrsli Gospodin više ne poznaje strah ni tjeskobu; on ih je pobijedio svojom smrću na križu. Jedanaestorici se ukazuje u veličanstvenom sjaju i poziva ih na još plemenitiju zadaću: da ono što vide i čuju brižno čuvaju u srcu i podijele s cijelim svijetom. Kraljevstvo Božje, koje je Bog konačno objavio svijetu, nalazi se u srcima ljudi. Kada je u srcu Bog, tada čovjeka prate mir i ljubav, bez obzira kroz koliko granica on prolazio i gdje se nalazio. Kraljevstvo Božje ne širi se putem knjiga i misaonih akrobacija, nego putem životvorne vjere koja se očituje kroz djela.
Isus, kad se obraća svojim apostolima, uvijek koristi aktivne oblike glagola koji opisuju pokrete. Tako u 16. retku čitamo dva takva glagola: "pođite" i "propovijedajte". Ova dva glagola ujedno sažimlju glavnu poruku i zadaću svakog kršćanina. Doduše, kršćanin koji zaista vjeruje, nema druge opcije nego da pođe iz svoje komocije i svjedoči djelima ono što je doživio i osjetio. Isusova poruka čovjeka ne može ostaviti ravnodušnim. Ili ga zahvaća - ili ne.
Isus, kada zadaje zadaću, ne ostavlja čovjeka praznim, nego ga obilno daruje. Ovo se obilje očituje kroz različite darove i znakove koji prate one koji vjeruju u njegovu poruku, potvrđujući njihovu vjeru i osnažujući ih u njihovom poslanju. U ovom evanđeoskom odlomku čitamo o pet znakova koje će pratiti ljude koji budu uzvjerovali u Isusovu poruku: u ime Isusovo će izgoniti zle duhove, novim jezicima govoriti, uzimati zmije, piti smrtonosne napitke i ostati na životu, ozdravljati bolesnike.
Svi ovi darovi nose duboko značenje i poruku. Glavni zajednički cilj im je uspostavljanje Kraljevstva nebeskog u srcima ljudi, omogućavajući Bogu da vlada srcem te da u njemu prebivaju dobrota i vedrina. Izgonjenje zloduha omogućava opsjednutoj osobi približavanje Bogu i oslobađanje od okova grijeha. Govor novim jezicima omogućuje da Isusova poruka bude razumljiva svim nacijama i kulturama. Neustrašivost pred zmijama ili smrtonosnim napicima proizlazi iz Božje zaštite koja vodi i štiti vjernike. Unatoč svim preprekama, očitovat će se Božja snaga koja preko apostola i njihovih nasljednika ozdravlja bolesti duše i tijela, jasno pokazujući Božju prisutnost i djelovanje u svijetu.
S tim obećanjima i zadnjim riječima, Isus je uzdignut na nebo i "sjedi zdesna Bogu" (19. redak). Događaj Uzašašća je jedinstven. Nitko drugi nije uzašao na nebo na taj način. Bogorodica Marija i starozavjetni prorok Ilija su uzneseni na nebo, što se znatno razlikuje od Uzašašća. Isus nije samo uzdignut, već je zauzeo mjesto s desne strane Bogu. Apostoli su bili svjedoci ovog događaja i zabilježili su ga u ovom odlomku. Taj prizor dodatno potvrđuje Isusovu božanstvenost i simbolički prikazuje da je Isus i Kralj i svećenik. Njegovo poslanje na zemlji završava tim posljednjim činom, gdje ponovno potvrđuje kako on vlada nad svijetom u zajedništvu s Presvetim Trojstvom.
Svojim uzašašćem Isus ne napušta svoje učenike niti ih ostavlja same. Proveo je previše vremena s njima i platio je visoku cijenu otkupljenja da bi ih olako ostavio. Da je Isus uvijek s njima i da ih prati potvrđuje 20. redak koji kaže: "Oni pak odoše i propovijedahu posvuda, a Gospodin surađivaše i utvrđivaše Riječ popratnim znakovima". Ovaj redak otkriva da će sve što apostoli budu činili u Isusovo ime biti obznanjeno. Učenici će čak činiti i veća djela od svojega Gospodina, kao što je Isus rekao: "Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; i veća će od njih činiti, jer ja odlazim Ocu." (Iv 14,12) Osim što je Isus unaprijed najavio svoje uzašašće, također je prorokovao da će apostoli širiti radosnu vijest uskrsnuća izvan granica Izraela te da će kršćanska poruka doprijeti do krajnjih krajeva zemlje. U čitavom njihovom djelovanju, Gospodin će ostati s njima, surađujući i potvrđujući njihovu riječ popratnim znakovima.
Neka nam svetkovina Uzašašća Gospodinova posluži kao prilika za dublje promišljanje o našoj vjeri i uranjanje u otajstvo koje nam može donijeti spasenje. Ovaj blagdan nas također priprema za sljedeći veliki događaj - silazak Duha Svetoga na apostole. Neka nam Uzašašće bude vrijeme pripreme, kroz molitvu i odricanje, kako bismo bili spremni za veliko otajstvo koje je promijenilo ne samo apostole, već i čitavi svijet.
