Matej nas poziva da progledamo Kristovim očima. Tako sigurno nećemo biti po strani, nego ćemo doći i sjesti za stol te blagovati s carinicima i grešnicima.
Danas slavimo blagdan sv. Mateja, evanđelista i apostola, ali isto tako spominjemo se i Mateja carinika. Matej je bio učen čovjek jer u protivnom ne bi mogao raditi kao carinik, ne znajući da će tu svoju učenost i pismenost iskoristiti u druge svrhe - u pisanje evanđelja. Upravo zbog učenosti njegovo evanđelje odiše elegantnim i svečanim stilom te preciznom strukturom. Iako nije najstarije napisano evanđelje, Matejevo evanđelje smješteno je na početak Novog zavjeta i kao prvo od četiri kanonska evanđelja.
Pretpostavlja se da je Evanđelje po Mateju nastalo između 80. i 90. god. te da je bilo upućeno kršćanskoj crkvi židovskog porijekla, što osnažuje činjenica da Matej u 28 poglavlja čak 130 puta usporedno upućuje na Stari zavjet, a od toga 43 puta izravno ga citirajući. To nam još jasnije otkriva da su njegovi adresati bili kršćani koji su na kršćanstvo prešli s židovstva, jer Matej tim konstantnim parafraziranjem Starog zavjeta želi jasno istaknuti da je Isus Mesija, odnosno da su se u Isusu ispunila Pisma. Matej Isusa prikazuje kao Učitelja koji odgaja svoje učenike, a njegovo evanđelje još se naziva i Evanđelje Crkve.
U današnjem evanđeoskom ulomku (Mt 9,9-13), Matej nam donosi izvještaj o svome pozivu kojega opisuje u par rečenica. Svi dobro znamo da je Matej bio carinik po zanimanju, a u to vrijeme carinik je bila osoba koja je radila za okupatora (Rimljane) i naplaćivala porez svome narodu (Židovima). Kako uopće i zamisliti Mateja koji brojanje novca zamjenjuje hodom za Isusom i postaje čovjek koji nosi pridjev evanđelist?
Nije Matej bio omiljen u svom narodu, jer mu narav posla to nije dozvoljavala. Vrlo vjerojatno čak nije ni imao prijatelje među svojim narodom, a u očima drugih ljudi bio je izdajica, kradljivac i nečist. Zapravo, mi iz evanđelja i ne znamo je li Matej zaista bio takav, ali bio je carinik i to je dovoljno da bude prezren i nečist. Znamo da su carinici živjeli nadprosječno dobro, imali su dobru plaću, ali to je sve. Društvenih odnosa skoro da i nije bilo, nitko ih nije volio, dovoljno je samo bilo kazati: „On je carinik!“. Ako stvorimo takvu sliku u glavi, po samom slijedu stvari možemo zaključiti da je svaki pogled sugrađana koji je išao prema Mateju bio pogled osude. Svaki osim Isusovog.
Odlazeći odande, ugleda Isus čovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: »Pođi za mnom!« On usta i pođe za njim (Mt 9,1)
Reklo bi se da Matej ovaj susret zapisuje onako usput, ali nije baš tako. U tom pogledu možemo svi na tren zastati. Matej je u Isusovom pogledu mogao vidjeti milosrđe i ljubav. Isus ga nije osudio. To je isti onaj pogled koji Matej kasnije kao evanđelist prenosi nama. Pišući evanđelje gledao je Kristovim očima, s ciljem da i mi, kao sinovi Crkve, progledamo tim očima te svijetu očitujemo Kraljevstvo Božje, praštanjem i milosrđem.
Ili ćemo i mi stati po strani kao farizeji? Vidjevši to, farizeji stanu govoriti: »Zašto vaš učitelj jede s carinicima i grešnicima?« (Mt 9,11)
Često se smatramo boljima od drugih, baš kao i ovi farizeji koji su izvršavali zakon i bili “bolji” vjernici od drugih, no teško su opraštali. A oprostiti možemo samo onda kada se susretnemo s Isusovim pogledom, jer tada shvaćamo da je i nama oprošteno. Matej nam svojim evanđeljem želi poručiti da budemo oni koji neće osuđivati i oni kojima će Isus biti učitelj, jer ako bude tako, tada će drugi zasigurno u našem pogledu prepoznati Isusov pogled. Matej nas poziva da progledamo Kristovim očima. Tako sigurno nećemo biti po strani, nego ćemo doći i sjesti za stol te blagovati s carinicima i grešnicima.
Literatura:
Raymond E. BROWN, Uvod u Novi zavjet, Kršćanska sadašnost, Zagreb, 2009.
