Svi primjećujemo razne devijacije u društvu koje kroz Advent gradi svoje interese, a nismo izolirani od stvarnosti!
U adventskom iščekivanju onoga koji je već došao, hodeći kroz gromoglasnu nezaobilaznost sadašnjega, tražeći mjesto za sebe, koje bi me pripremilo za dolazak, nerijetko gubim svrhovitost i gasim čežnju koja me nadilazi, gradeći branu u misaonim previranjima što bi to bila priprema.
U Adventu se može čuti i najčešća tema koja me okružuje ovih dana pred Božić - kako se, zapravo, priprava za dolazak Krista svela na komercijalnost, nerazumijevanje, blještavilo, kuhano vino, kobasice... Tako se i moja priprema za susret s Kristom usko svela na govor o onome što Došašće nije. Ali što jest?
I istina je da ne razumijemo, i ničim ne opravdavam to duboko nerazumijevanje Došašća, prvenstveno kod sebe. Svi primjećujemo razne devijacije u društvu koje kroz Advent gradi svoje interese, a nismo izolirani od stvarnosti!
Ali tko stvara te devijacije i gdje je njihov korijen? U čovjeku, naravno. Mislim da se u pogrešnom ili ispravnom shvaćanju Došašća zrcali, takoreći, moj odnos s Bogom ili, bolje rečeno, moja duhovnost.
Šetao sam zagrebačkim ulicama, kroz tako kažu, najljepši Advent u Europi. U potrazi za tom ljepotom pružio sam korak uz čašu kuhanog vina, kobasicu nisam pojeo, jer nisam bio gladan, inače bih, rado. Promatrao ljude, onako u prolazu. Bilo ih je mnogo.
Primijetio sam tolike majke i očeve koji su za ruke držali djecu, tolike mlade i stare koji su svojim prijateljstvom osmjehnuli ulice. Isto tako bilo je i onih koji su bili opijeni vremenitim, koji nisu ni primjećivali bližnje pored sebe, kao i onih koji su se trebali više puta fotografirati kako bi obnovili svoje prijateljstvo.
Na klizalištu je sve bilo razigrano. Primijetio sam i one koji su sramežljivo po smeću tražili plastične boce. U jednoj ulici, između kućica, na panou je stajala pjesma s notama Veselje ti navješćujem, za sve one koji su željeli zapjevati tu pjesmu.
Dok sam pisao ovaj tekst, jedna gospođa imenom Mladenka prišla mi je i onako usput mi rekla: Bog dolazi tamo gdje su dobri ljudi, ljubav i vjera. Kršćani se vide po životu, po cijelom životu. Čovjek ne smije u sebi biti zarobljen.
Pitam se s pravom: Zar moja priprema za Kristov dolazak može biti u potpunosti odvojena i izolirana od susreta s čovjekom?
Pa mi Boga upoznajemo kroz našu čovječnost! Bog se utjelovio, uzeo je na sebe ljudsku narav, vezao se uz nju. Obnovio je naše dostojanstvo i svakome od nas rekao: Ljubim te! Priprema za Božić bi bila upravo shvaćanje te istine - da smo ljubljeni i da smo pozvani ljubiti. Jaslice se trebaju roditi u nama, odnosno, mi trebamo leći u jaslice. Svi!
Večeras Prljavo Kazalište u zagrebačkoj Areni započinje prvi od tri koncerta, i ne znam može li se njihov koncert uklopiti u ovogodišnju pripravu za Božić. Možda i može ako s njima zapjevamo stihove ove njihove pjesme:
Sretan Božić gladna djeco
I svi stari nemoćni
Političari neće doći
Darove nam donijeti.
Sretan Božić, bez kaputa braćo
I sve bivše ljubavi
Nepravde će ionako snijeg i tamjan prekriti.
Naše suze nikom ništa ne znače.
Zašto da im naše suze
Kvare svete blagdane?
Sretan Božić gladna djeco i svi stari nemoćni
Političari neće stići, strašno su zauzeti,
Ali Bog je evo tako htio,
Pa je svoga sina ovu noć
Posl'o da nam svima bude,
Da nam bude na pomoć.
Moje suze nikom ništa ne znače.
Zašto da im moje suze
Kvare svete blagdane?
Naše suze nikom ništa ne znače.
Zašto da im naše suze kvare svete blagdane?
Dok pjevam stihove ove pjesme, razmišljam u kojoj sam osobi, onu večer dok sam šetao, kao i u današnjem danu, propustio prepoznati Krista… Možda u svakoj, kao i u sebi samom.
