Učio sam u samoći, jer sam sebe mogao razumjeti bolje nego drugi. Sve što jesam - tu sam, pred sobom. I naviru mi misli kako je lijepo biti.
Ne znam o čemu bih pisao…hoću li pisati o sreći, o tuzi ili, pak, o sebi ili o bližnjemu? I tako se zapitam: ,,A zašto bih uopće pisao?''. Ma pisao bih da me drugi upoznaju, ili bolje, da sebe upoznam! I da, pisao bih samo lijepo, kao da tuga ne postoji. Previše riječi mi zamagli um, u borbi da nešto kažem nemam vremena poslušati, a ni pročitati. Katkad je teško ići naprijed, ostavljati iza sebe bolnu sadašnjost, ali je još teže krenuti naprijed ukoliko imamo lijepu sadašnjost. Sigurnost žele svi, a ona snagu ima u koraku, a ne u okovanom pogledu.
Učio sam u samoći, jer sam sebe mogao razumjeti bolje nego drugi. Sve što jesam - tu sam, pred sobom. I naviru mi misli kako je lijepo biti. Tako, zamagljen u pogledu svojih misli, zapažam bjelinu oko sebe i želio bih da me dotakne. Svi smo učili i čitali o ljubavi, ali nismo znali da se ona ne uči napamet i da se ne nalazi između redaka. Ona je negdje u nama. Ljubav je ta koja razumije sve jezike, ona koja je i na početku pričala. Samo kroz nju mogu razumjeti i drugoga. Ne mogu razumjeti riječi bez ljubavi, ali zato ljubav bez riječi itekako. Riječi opravdavaju, a šutnja razumije.
I ponekad shvatim kako sam neuk i mislim da je snaga u znanju, a mudrost da sam pogazio. Najviše sam naučio od onih koji nisu mnogo pričali. Oni su me učili da tražim, osluškujući život oko sebe. U njima sam susretao onoga kojega ovih dana čekam. Takvi ti pomognu da otkriješ svoju vrijednost, pomognu ti da kreneš naprijed, pruže ti slobodu, a ja se onda kasno zapitam: ,,Ma tko je bio taj čovjek?’’
Pa krenem dalje s mišlju kako je lijepo čekati onoga koji je već došao. Došao je kao čovjek, jednostavan, smijao se i bio među nama, a ja sam ga bezuspješno iščekivao u svojoj sigurnosti. Šta ja znam, možda mi i sad kuca, a ja nemam vremena, jer se, evo, pripremam za njegov dolazak. I tako sam shvatio da se za njegov dolazak ne mogu pripremiti sam. On je taj koji me priprema, a na meni je samo to da malo razmislim hoću li, dok čekam, imati vremena prepoznati ga.
