Nije važno što ćeš ondje naći, alii učini taj korak, od danas, svaki dan, četrdeset dana bez prestanka. Bit će teško, vjeruj. No, čvrsto vjerujem da ćeš u jednom trenutku hoda kroz pustinju svoje duše pronaći oazu.
„Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima da vas oni vide. Inače nema vam plaće u vašeg Oca koji je na nebesima. Kada dakle dijeliš milostinju, ne trubi pred sobom, kako to po sinagogama i ulicama čine licemjeri da bi ih ljudi hvalili. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kada daješ milostinju — neka ti ne zna ljevica što čini desnica, da tvoja milostinja bude u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti!
Tako i kad molite, ne budite kao licemjeri. Vole moliti stojeći u sinagogama i na raskršćima ulica da se pokažu ljudima. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti. I kad postite, ne budite smrknuti kao licemjeri. Izobličuju lica da pokažu ljudima kako poste. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kad postiš, pomaži glavu i umij lice da ne zapaze ljudi kako postiš, nego Otac tvoj, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.“ (Mt 6, 1-6.16-18)
U zadnje vrijeme zatečen sam činjenicom kako vrijeme ne da prolazi, nego leti. Ili mi se barem tako čini. Božić nije ni prošao, a Korizma već došla. Razmišljajući o tome, sjetio sam se jedne, meni osobno, drage misli koja kaže da se sveto, liturgijsko vrijeme prožimlje s profanim, kalendarskim vremenom i time vrijeme koje imamo nije samo obično vrijeme (sati, minute i sekunde), nego sveto vrijeme. Pojam svetoga je uistinu sveobuhvatan i nemoguće ga je iscrpiti, pogotovo u nekoliko redaka. Samo kratka crtica - ta svijest da je svaki dan svet, od trenutka kada se probudim pa sve dok ne legnem, pa čak i onda kada spavam, je nešto što bi trebalo oblikovati moj život i mene kao osobu. Nalazimo se na početku svetog vremena priprave za najveći kršćanski blagdan – Uskrs (Vazam). Ovo vrijeme korizme uistinu može biti posebno i na poseban način sveto. To je vrijeme „promjene“, što god to značilo. Čak su neke „promjene“ primjetljive na svakom koraku. E upravo tu, u toj vidljivosti promjene, može biti mali problemčić. Zašto? Zašto bi promjena bila problem ako je promjena na bolje? Odgovor na ovo pitanje daje Isus u ovom odlomku iz Evanđelja, ali i prorok Joel kada veli: „Razderite srca svoja, a ne halje!“ Primjećujete li ovaj kontrast promjene iznutra/izvana? Promjena koja je vidljiva izvana, a koja nije plod unutarnje promjene ne vrijedi, ne računa se. Uzaludna je i bezvrijedna. Zvuči preozbiljno i zastrašujuće, ali je to potpuna istina. Isus upozorava da ono što činimo, činimo u skrovitosti i Otac naš koji vidi u skrovitosti, uzvratit će nam.
Postoji jedan lik u Svetom Pismu na kojeg ne obraćamo puno pažnje osim u negativnom kontekstu, a uistinu smo mu jako slični. I čini mi se da je jako prigodan za ovo vrijeme korizme. Riječ je o Kainu, liku iz Knjige Postanka. Ubio je svoga brata, počinio stravičan zločin. Stiže ga Božja pravda (puno bolje zvuči pravda nego kazna). Međutim što se događa? Kajin je opečaćen, označen Božjim znakom koji je znak njegove krivnje, ali istovremeno znak njegove sigurnosti, znak njegove zaštite. Što se to meni dogodilo danas – bilo da me svećenik posuo pepelom po glavi ili da mi je utisnuo znak križa na čelo? Označen sam znakom osude, ali i znakom opravdanja. Križ je taj znak osude, ali i opravdanja. Pogledajmo malo sebe: zar ja sam nisam kriv za mnoge grijehe? Možda ne ubojstva, ali mnoge druge grijehe, bilo „sitne ili krupne“? I još, možda sam još više kriv/a za ono što sam propustio/la učiniti, a trebao/la sam (grijeh propustom)? Budi iskren/a i razmisli koliko si puta ispovjedio/la grijeh propusta o kojem si promislio/la iskreno i duboko, ako uopće jesi. Je li ova kategorija grijeha, osim u početnom dijelu mise, prisutna u mom svjesnom repertoaru grijeha? Ove korizme želim Ti da ne činiš nijednu promjenu vidljivu na izvan (odricanje od kave, čokolade, novca, hrane i sl., što ne znači da je to nešto loše). Ono što želim jest da kreneš u pustinju svoje duše. Nije važno što ćeš ondje naći, alii učini taj korak, od danas, svaki dan, četrdeset dana bez prestanka. Bit će teško, vjeruj. No, čvrsto vjerujem da ćeš u jednom trenutku hoda kroz pustinju svoje duše pronaći oazu. Ako ne ove korizme, ima vremena. Neka ti „korizma“ postane stil i način života ne samo za određeno vrijeme od četrdeset dana ove korizme nego cijelog tvog života, a onda kada je pronađeš, odmori se, zaslužio/la si. I tu ćeš pronaći Njega. On je cijelo vrijeme bio tu, samo nisi znao/la.
P.S. Ovo su neki prijedlozi za ovu korizmu koje bi bilo lijepo da učiniš anonimno. Ako se odlučiš na to, volontiraj u nekoj udruzi, posjeti nekoga u bolnici, u zatvoru, svoga susjeda ili susjedu koju ne poznajete, neku drugu župu. Moli za oca koji je bacio svoje četvero djece i životno ih ugrozio, za sina koji je napao svoju majku, za sve one koji su u zatvoru zbog raznih počinjenih djela, za majke koje su počinile abortus. Popis je bezgraničan, nažalost. Ovo su konkretni ljudi, konkretne životne priče. Mnogo toga svi mi u teoriji znamo, pogotovo kada je vjera u pitanju, ali kada treba nešto učiniti, pokazati u praksi, e to je već malo teže. Ove korizme stavljam pred tebe ovaj „izazov“. Isus je rekao: „Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima.“ Ova naša braća i sestre u Kristu Isusu su označeni znakom spasenja – krštenjem. Već tada im je znak križa bio utisnut na čelu kao znak spasenja, a ne osude. Možda između njih ima i onih koji nisu kršteni, ali i za njih je Isus položio svoj život. Svi su oni potrebni naše pomoći, naše molitve. Mi smo odgovorni za njihove duše. Oni su možda sada u životnoj pustinji, no na nama je da im pomognemo pronaći njihove oaze. To je moj brat, moja sestra, bez obzira na počinjeno, a obitelj se ne ostavlja na cjedilu. Pa makar i po cijenu vlastitoga života. Isus je bio voljan platiti tu cijenu. A ti?
Sretan put!
