On ne vlada, on služi. Ne temelji svoju vladavinu na zakonu jačega, nego na zakonu ljubavi. Ljubav i poniznost su temelj ovoga Kraljevstva. Mi, ti i ja, smo dio tog Božjeg Kraljevstva i pozvani smo u ljubavi i poniznosti svjedočiti istinu i za Istinu.
Gotovo je nemoguće zamisliti da postoji kralj ili kraljica koji nema svoje kraljevstvo, prijestolje, krunu, sluge, vojnike i teritorij. Pričati o kraljevstvu i smatrati se kraljem, a ne posjedovati barem nešto od ovoga prethodno navedenog, zvuči u najmanju ruku smiješno. Kad bi nam netko došao danas i predstavio se kao kralj ili kraljica i počeo pričati o svom kraljevstvu tamo negdje, bez ikakva dokaza, vjerujem da bismo vrlo brzo donijeli nekakav sud o takvoj osobi. Na prvu možda bi ga sažalijevali ili pak smatrali čudakom i luđakom. Ali vjerujem da bi ipak u nama tinjala želja za istinom, unatoč nedostatku dokaza, pitajući se je li istina to što ova osoba govori.
Ta ista želja, želja za istinom, ponukala je Pilata da pokuša razumjeti što se to događa. Dijalog Pilata i Isusa nam donosi novinu shvaćanja Kristova Kraljevstva „koje nije od ovoga svijeta“. Ako obratimo pozornost na ozbiljnost Pilatovih pitanja, zasigurno ćemo uvidjeti njegov pokušaj hoda u istini. Zanimljivo je primijetiti dinamiku ovoga dijaloga kroz Isusove odgovore koji Pilata ne ostavljaju ravnodušnim. Čini se da Upravitelj želi da njegova odluka i konačni sud imaju nekakvoga uporišta. On ne vidi razlog Isusove optužbe, a isto tako Isusovi odgovori ga čine još više zbunjenim. Nejasnoća u trenutku kada se treba opredijeliti „za ili protiv“ čine ovaj postupak otežanim koji završava Pilatovim „pranjem ruku“ odnosno skidanjem vlastite odgovornosti za daljnji ishod.
I danas imamo sukob „istina“, sukob „vrijednosti“ – pitanja dostojanstva ljudske osobe, pitanja rodne ideologije, pitanja priziva savjesti i moralne odgovornosti pojedinaca, kao i mnoga druga pitanja. Kako ispravno odgovoriti na ove izazove? Je li naša težnja prema oazi udobnosti i sigurnosti, zbog straha od „svjetine“, jedan drugačiji izričaj „pranja ruku“? Pokazujemo li spremnost otrpjeti ovozemna progonstva kao svjedočanstvo za Istinu? Svatko je za sebe pozvan otkriti značenje istine. Istina je odabir, opredjeljenje. To je stil života. A tko je od Istine, od Boga je, od Krista i Njegova Kraljevstva.
Isus pokušava „ogoliti“ Pilata i postavlja mu pitanje: „Govoriš li to sam od sebe ili ti drugi kazaše?“ Možda ovdje možemo dotaknuti pitanje vjere kao temeljnog stava za priznavanje Kristova Kraljevstva koje nadilazi ljudsko poimanje vlasti. Slavimo li uistinu u vjeri ovu današnju svetkovinu Krista Kralja Svega Stvorenja koja se nalazi na kraju liturgijske godine kao kruna slavlja i ispunjenje otajstava naše vjere ili slavimo samo zato što nas Crkva obvezuje svojim propisima i zakonima? Vjerujemo li to „sami od sebe“ ili nam to netko drugi nametnu?
Svaki naš korak u istini je korak više u ostvarenju Božjeg Kraljevstva ovdje na zemlji. A kako znamo što je istina? Ako slušamo Isusa Krista Kralja Svega Stvorenoga. On je jedina istina. Sve druge „istine“ koje nisu od Njega su upitne. Vjera nam otvara potpuno novu dimenziju i omogućuje da, bez sablazni, Isusa raspetoga na križu i okrunjenog trnovom krunom promatramo kao svoga Kralja. Takva je Božja logika. On ne vlada, on služi. Ne temelji svoju vladavinu na zakonu jačega, nego na zakonu ljubavi. Ljubav i poniznost su temelj ovoga Kraljevstva. Mi, ti i ja, smo dio tog Božjeg Kraljevstva i pozvani smo u ljubavi i poniznosti svjedočiti istinu i za Istinu.
