Zato prije svega, prije bilo kakve odluke, bilo kakvog pristanka, Bog daje čovjeku izbor. Daje mu slobodu odabira. To je najveći dar Boga čovjeku - sloboda.
Dok je Isus jednom u osami molio, bijahu s njim samo njegovi učenici. On ih upita: »Što govori svijet, tko sam ja?« Oni odgovoriše: »Da si Ivan Krstitelj, drugi: da si Ilija, treći opet: da neki od drevnih proroka usta.« A on će im: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Petar prihvati i reče: »Krist – Pomazanik Božji!«
A on im zaprijeti da toga nikomu ne kazuju. Reče: »Treba da Sin Čovječji mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i treći dan da uskrsne.«
A govoraše svima: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti.« (Lk 9, 18-24)
Više puta i na više načina susrećemo se u Svetom Pismu s logikom koja nije baš logična. Odnosno, nije onako logična kako mi ljudi mislimo da treba biti. Logika koja dolazi od Boga nije ljudska logika, logično. To znamo još iz psalma gdje čitamo kako Bog jasno govori da puti njegovi nisu naši puti, i misli njegove nisu naše misli. Promatrajući svijet i ljude izgleda da je danas „in“ nelogična logika, ali ne ona božanska, nego ljudska. Onda možete samo zamisliti kakva je to ljudska nelogična logika. Danas je normalno imati „dvi mame i dvi tate“, „roditelja A“ i „roditelja B“, biti i muško i žensko odjednom, ili pak ništa od toga dvoga. Ili pak samo slovo. Logično, je li? Pitam se samo: tko li je mjerodavan za kriterije logike uopće?
Nego, da se vratim na Božju logiku. U današnjem odlomku Isus poučava svoje učenike, ne samo Dvanaestoricu, nego sve one koji su bili oko njega. Kaže Evanđelist: „Govoraše svima.“ I danas govori opet, i meni, i tebi, draga sestro i dragi brate. A što nam to govori? Želiš li biti kršćanin, draga sestro i dragi brate, ne uzmi, nego uzimaj svoj križ, ne jednom, nego svaki dan iznova, i idi, putuj, hodaj za Isusom i s Isusom. Kaže Isus ako „izgubim“ svoj život poradi njega, ako se odreknem samoga sebe, dobit ću i život i sebe. Ako ne, gubim i jedno i drugo. Logično.
Bog pozna čovjeka do u dušu, čak i više nego čovjek samog sebe. Zato prije svega, prije bilo kakve odluke, bilo kakvog pristanka, Bog daje čovjeku izbor. Daje mu slobodu odabira. To je najveći dar Boga čovjeku - sloboda. I Isus to zna, zato veli: „Ako hoćeš.“ Ali ako hoćeš, ako si odabrao ili odabrala, onda je tu Isus vrlo jasan i precizan. Nema nejasnoća. Drugo, svatko od nas zna da je jako teško i zahtjevno biti kršćanin – ne kršćanin na papiru, ne Hrvat katolik, nego uistinu pravi kršćanin, pravi Kristov sljedbenik, ali nije nemoguće. Koliko je god zahtjevno, toliko je moguće. Jer nama je nemoguće, ali Bogu je sve moguće. Mi smo slabi, ali nas Bog jača. Kako? Vrlo jednostavno, u molitvi. U svakodnevnoj molitvi dragi brate i draga sestro. Molitva, svaki dan. Vraćam se na početak odlomka. Isus se u osami moli. Molitva je snaga koja nas pokreće i čini mogućim biti kršćanin. Bez molitve nema kršćanina. Kad kažem molitva, mislim i na svete sakramente, čitanje i meditiranje Svetog Pisma, pjesmu i slavljenje, itd. Sve je to molitva. Samo nam molitva pomaže podnositi teret križa. Bez molitve padamo puno više puta od triput. Molitva jača naše mišiće, i duhovne i tjelesne. Pitao sam prijatelja koliko je vremena proveo u teretani, on mi odgovara tri izmoljene krunice. Molitva nas čisti i razbistrava nam oči srca i duše i omogućuje neprestanu Božju prisutnost.
Na kraju krajeva, svakodnevna molitva nam pomaže odgovoriti na ključno pitanje našega života. Odgovorom na to pitanje naš život ili ima ili nema smisla.
„A ti, što ti kažeš tko sam Ja?“
