Isus nas poznaje, proniče naše ljudske kalkulacije i našu logiku bez obzira što šutimo na njegovo pitanje: "Što ste putem raspravljali?". On upozorava učenike na istinski poredak stvari, njegova logika ne počiva na moći i vlasti. Načelo njegove logike potpuno je suprotno načelu našeg ljudskog razmišljanja, ali mu se ne protivi.
Evanđelje koje je pred nama, kao i evanđelja koja su prethodnih dana čitana, govore o logici nasljedovanja Isusa Krista. U današnjem odlomku Isus učenicima objašnjava, približuje misterij vlastite muke i smrti. Način na koji Isus umire ne razlikuje se od načina njegova življenja. Otajstvo Utjelovljenja kojim je Isus Krist ušao u ljudsko tijelo i ritam našeg življenja na zemlji se zbilo u najblaženijem miru, bez bilo kakve pompoznosti, slavlja, vatrometa itd. Bog se rodio u najvećoj bijedi, ne zato što nije imao gdje drugdje kao mnogi danas, nego zato što je to htio.
Otajstvo Utjelovljenja zato se i danas slavi u svakom rođenju, slavi se u svakom "uvjetovanom rođenju", u svakom rođenju nedostojnom "uvjeta" normalnog ljudskog okruženja. Današnje ideologije i postavke sustava i sistema, čiji smo dionici svi mi koji možemo pročitati ovaj tekst, ne poznaju kategorije mira i služenja. U surovoj realnosti današnjeg svijeta novac, moć i utjecaj usmjeravaju djelovanje ljudskih bića i nameću se kao uspjeh i svrha našeg postojanja. Ništa drugačije nije bilo ni kroz povijest, a Bog, Isus Krist ulazi upravo u takvu povijest. Otajstvo Utjelovljenja izmicalo je očima učenika u živom kontaktu s Utjelovljenim, a kamoli nama danas.
Pitanja moći, vodstva i pitanje "prvoga" tištala su apostole koji su za vrijeme Isusova djelovanja prepoznali prostor za mogućnost vladanja i moći. Iako im je navijestio kako će umrijeti, nije im bilo jasno i razumljivo, kao niti otajstvo njegova pojavka na zemlji. Nakon toga se u evanđelju događa ono za što psalmist kaže "on poznaje namisli ljudske, one su isprazne" kao i ono "Gospodine, ti me svega proničeš i poznaješ". Isus nas poznaje, proniče naše ljudske kalkulacije i našu logiku bez obzira što šutimo na njegovo pitanje: "Što ste putem raspravljali?". On upozorava učenike na istinski poredak stvari, njegova logika ne počiva na moći i vlasti. Načelo njegove logike potpuno je suprotno načelu našeg ljudskog razmišljanja, ali mu se ne protivi.
"Jer misli vaše nisu moje misli
i púti moji nisu vaši púti«, riječ je Jahvina.
Visoko je iznad zemlje nebo,
tako su puti moji iznad vaših putova,
i misli moje iznad vaših misli.«" (Iz 55, 8-9)
Isus veli da želja za prvim mjestom ide preko služenja, na prvo mjesto dolazi se s kraja,moć svoj oblik dobiva iz poniženja, a spremnost na trpljenje i bijedu te dovodi do prvog mjesta. Isus svojim dolaskom na svijet, životom i misterijom muke, smrti i uskrsnuća izluđuje logiku svijeta baš kao i odabirom Petra za glavu Crkve. "Zar ne izludi Bog mudrost svijeta?" (1 Kor 1, 20)
