Ne treba zatvarati oči kada su se već svačega nagledale niti zatvarati uši kada su se već svačega naslušale, i tako izbjegavati pogledati zlu u oči - pustošenja, kriminal, razni oblici diskriminacije, nepotizam, oduzimanje života, plač djece i majki i svaki drugi oblici zla koji su se nastanili u našem svijetu.
Mt 25, 14-30
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu: »Čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan – svakomu po njegovoj sposobnosti. I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov. Nakon dugo vre- mena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: ‘Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!’ Pristupi i onaj sa dva talenta te reče: ‘Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.’A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: ‘Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!’ A gospodar mu reče: ‘Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao! Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.’‘Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.’«
Veličanstveno je da čovjek kao stvorenje, plod Stvoritelja, ima mogućnost sam nešto stvoriti! I ne samo stvoriti, nego i uživati u tome što stvori. To čovjeku čini zadovoljstvo (usp. Prop 5,17), daje mu svrhu i postaje za njega događaj smisla. U isto vrijeme budi u čovjeku emocije i potiče ga na razmišljanje te mu se jedino dostojno i razumno čini odgovoriti osjećajem zahvalnosti za darovani život, vrijeme, mogućnosti, talente... Posebno se ovih dana te zahvalnosti sjećaju ovdje u Americi, gdje trenutno boravim, slaveći Thanksgiving Day, odnosno Dan zahvalnosti. Taj dan se od početka slavio kao zahvala za ono pozitivno što se dogodilo tijekom godine kao i zahvala za prinos žita. Amerikanci se te zahvalnosti sjećaju jednom godišnje u formi blagdana, a mi katolici se svake nedjelje skupljamo oko oltara i dolazimo na euharistiju koja jest zahvala. Grčka riječ eucharisteo znači dati hvalu, zahvaljivati, ali ako pogledamo tu složenu riječ, uočavamo i riječ charis što znači milost. Uistinu, euharistija nas okuplja svake nedjelje kako bismo zahvalili za primljene milosti u životu.
Jedna od takvih milosti jest Božji dar čovjeku, talenat, koji pronalazimo u današnjem Matejevu evanđelju. Isus ponovno objašnjava kraljevstvo nebesko koristeći sliku gospodara koji dijeli talente. Poanta je evanđelja steći onoliko koliko si dobio, upotrijebiti talente, upotrijebiti ono što ti je dato. Možemo reći da zadatak koji proistječe iz ove prispodobe jest zasukati rukave, ne kako bismo zakopali i čuvali ono što nam je dato, nego kako bismo, po primjeru golgotskog Isusa, dali svoj maksimum i stvorili vlastiti plod. Pod svaku cijenu treba izbjeći lijenost, nerad i nemar jer nas to ostavlja van kraljevstva. Lijenost je kao i zlo, ona razara, destruktivna je, suprotna stvaranju. Stvoriti vlastiti plod je božanska karakteristika čovjeka, a lijenost je tome suprotna. Ona čovjeka gura u provalije besmisla, daleko od izvora njegove ljudskosti te udaljuje čovjeka od Boga, ništi ono božansko u njemu.
S druge strane, zahvalnost, vjernost, pouzdanost i poštenje vode čovjeka k Bogu. Plodovi Duha Svetoga i slijeđenje stopa Kristovih vode čovjeka do Boga. Tako ljudski život kroz vjernost i marljivost, poštenje i zahvalnost, čega se na poseban način ovih dana sjećaju u Americi, postaje događaj smisla, postaje pokristovljen!
Ne treba zatvarati oči kada su se već svačega nagledale niti zatvarati uši kada su se već svačega naslušale, i tako izbjegavati pogledati zlu u oči - pustošenja, kriminal, razni oblici diskriminacije, nepotizam, oduzimanje života, plač djece i majki i svaki drugi oblici zla koji su se nastanili u našem svijetu. I možda nekad i sami imamo udjela u manjim zlima koja se događaju, ali zato euharistija, nedjeljno okupljanje, jest ne samo zahvala za primljene milosti, nego i zahvala za događaj smisla kršćanskog života. Prilika je to da priznamo svoje propuste i grijehe, da priznamo svoje udjele u zlu.
Čovjek koji tako čini, ulazi u stanje milosti te po evanđeoskoj logici prima još više. I postaje nam jasno da Božja milost ne ovisi o tome koliko padamo, koliko smo uvučeni u zlo, nego o tome koliko puta ustanemo i jesmo li spremni na suradnju s Bogom. Zanimljivo je vidjeti ispovijesti ljudi koji su ostvarili nekakav značajan iskorak u životu i poplava je takvih ispovijesti na internetskim platformama u obliku podcasta i sl. Bez obzira na vjersku, religijsku ili bilo kakvu drugu pripadnost, oni svjedoče ovu Isusovu maksimu da oni koji imaju, to jest oni koji se trude, koji ustaju ranom zorom, vjerni su svome poslu i razvijaju svoje talent, dobivaju još više i stječu još više. To je uživanje ploda svojih ruku!
Molimo kroz ovaj tjedan liturgijske godine, koja se bliži svome kraju i koja gleda prema Božiću, da se u nama rodi zahvalnost za obilatu milost koju primamo u životu, kako bismo, poput one vrsne žene iz čitanja knjige Mudrih izreka, naučili „ne činiti zlo, otvoriti dlan svoj siromahu i učiniti dobro nevoljniku“ (usp. Izr 31,10-13.19-20.30-31).
