To je ruka majke Sina svoga, majke Kristove koja nas želi otrgnuti od ovog zemaljskog i privući k nebeskom, odvući nas od vječne propasti kao posljedice grijeha.
“I znamenje veliko pokaza se na nebu: žena zaodjenuta suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda. Trudna viče u porođajnim bolima i mukama rađanja.”
Ovih dana gledamo prema nebu očarani ljepotom meteorskog roja Perzeida, popularnijeg naziva Suze svetog Lovre, koji se javlja upravo u vrijeme kada slavimo svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije. I kao da zvijezde žude pasti na Zemlju, a mi se vinuti u svemir i možda među zvijezdama pronaći svoje mjesto. Tako ležimo na zemlji, promatramo ove “suze” i negdje u podsvijesti odzvanjaju nam riječi Marijinog Magnificat, odnosno žarka želja da nas Bog izbavi od jada i patnja svojstvenih ovoj suznoj dolini u kojoj se nalazimo. A možda nam ova “romantika” nije na pameti jer smo pritiješnjeni životnim tegobama; možda smo pod teretom kojega ni sami nositi ne možemo, ali baš tada razumijemo Mariju. Jer, dok ona veliča Gospodina ovim hvalospjevom, sama se nalazi u vrtlogu životne oluje, ali zna da je Bog s njom.
Ova svetkovina, Velika Gospa, kako ju volimo zvati od milja, svetkovina je budućnosti. Ona nam ukazuje na onu stvarnost koju žudimo, na onu stvarnost koja je onkraj naše stvarnosti i koja je razlog naših okupljanja. Svetkovina je to oko koje se planira cijela godina, koja je centralni događaj u našemu narodu. Danas će se izliti tolike molitve i dati mnogi zavjeti, hodočastit će se u Gospina svetišta… I pitamo se otkuda dolaze toliki hodočasnici po svim krajevima naših domovina, odakle toliki štovatelji Blažene Djevice Marije, a odgovor se krije u majčinskoj ljubavi koje smo svi potrebni. Ljubavi koja razumije svaku nevolju i bol, sve naše tuge i patnje. Kako reče jedan propovjednik: “Gdje god se nalazili na svijetu i pod ovim nebom uvijek nas prate dvije stvari: Božji pogled i majčine misli!”
Evo, dok danas slavimo ovu svetkovinu, svetkovinu budućnosti kako ju nazvah, mi razmišljamo o budućnosti. U ovom mjesecu kolovozu dok nam je nebo vedro, a zvijezde raspršene po nebu, slaveći ovu svetkovinu gledamo prema svojoj budućnosti. Marija, koja je uznesena na nebo, pokazuje nam put i daje nam ohrabrenje. Što god da nam se u životu događalo, Bog nas ne zaboravlja. Marijin “VELIČA” je program kršćanina. Ova svetkovina nosi poruku budućnosti, poruku ohrabrenja za kršćanina i za njegovu budućnost. Nakon Uskrsa ova svetkovina najviše govori o budućnosti. Ukoliko pogledamo Marijine kipove, slike, freske i ostale umjetničke izričaje koji žele prikazati Marijino Uznesenje, uvijek ćemo primijeti dva detalja. To su položaj Marije koja je u oblacima ili oko zvijezda, te njena ispružena ruka. To je ruka majke Sina svoga, majke Kristove koja nas želi otrgnuti od ovog zemaljskog i privući k nebeskom, odvući nas od vječne propasti kao posljedice grijeha.
Neka nam Gospa, koju litanijski zazivamo Zvijezdom nebeskom, pokaže put kojim nam je hoditi i neka nas zagovara, kako bismo gledajući u zvijezde i sami čeznuli vinuti se k njima, k nebeskoj stvarnosti, kako bi i naši životi bili ispunjeni novošću Kristova uskrsnuća!
