Marija je pralik, tip Crkve; Crkva kakva treba biti i kakva će biti na nebu. Zato nas današnja svetkovina podsjeća kakvi trebamo biti. Ona nas vraća u svakodnevicu kako bismo preispitali svoju nutrinu, svoj odnos s bližnjima, s Bogom, svoju vjeru, ufanje i ljubav. Ona nas poziva da sudjelujemo u Marijinu „Da“, u njezinu sjedinjenju s Kristom u muci i otkupljenju kako bismo sudjelovali i u njegovu uskrsnuću.
„Veliča duša moja Gospodina i klikće duh moj u Bogu mome spasitelju“ (Lk 1, 46-47), kliče Crkva s Bogorodicom, kako svaki dan, tako i danas. Danas i na posebniji način jer slavimo svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije. Danas se Crkva neizmjerno raduje slaveći svoj najljepši ud, jer „ako se jedan ud slavi, raduju se zajedno svi udovi“ (1 Kor 12, 26). Zaista, „Bog je tako sastavio tijelo da je posljednjem udu dao izobilniju čast da ne bude razdora u tijelu“ (1 Kor 12, 24-25). Zato se na ovu svetkovinu cijela Crkva okuplja u zajedništvu s Marijom oko Krista koji je svoju „neznatnu službenicu“ uzvisio nad nebesa i sve anđele, dao joj da dušom i tijelom uđe u njegovu nebesku slavu te od Gospodina bude uzvišena kao kraljica svemira kako bi bila što sličnija svome Sinu, gospodaru i pobjedniku nad grijehom i smrću (usp. KKC 966).
Isus, naš Gospodin, prvina je usnulih i po njemu će svi biti oživljeni, ali svatko u svom redu (usp. 1 Kor 15, 20-23). Uistinu je dostojno i pravedno slaviti Boga našega koji je, nakon Kristova uskrsnuća i uzašašća, odlučio na Mariji prvoj dovršiti u potpunosti djelo svoga spasenja- proslaviti je dušom i tijelom- te ju učiniti slikom i početkom, zametkom Crkve kakva ima biti u budućnosti. Svevišnji je kralj, doista, zaželio ljepotu njezine Bezgrešne duše, a ona mu se smjerno poklonila te pogledala, prisluhnula (usp. Ps 45) i odgovorila vjernim „Da“: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!“ (Lk 1, 38). „Izgovarajući svoj „Da“ pri Navještenju i dajući pristanak na otajstvo Utjelovljenja, Marija već surađuje u čitavom djelu koje će njezin Sin izvršiti. Stoga je ona svugdje Majka gdje je on Spasitelj i Glava otajstvenog Tijela“ (KKC 973). Ona je za života potpuno pristala uz Očevu volju, uz svaki poticaj Duha Svetoga napredovala je na putu vjere vjerno čuvajući svoje sjedinjenje sa Sinom sve do križa, gdje se majčinskim srcem pridružila njegovu otkupiteljskom djelu. Zato je ona za Crkvu uzor vjere i ljubavi te zbog toga preodlični i sasvim osobiti ud Crkve. Štoviše, ona je pralik, tip Crkve; Crkva kakva treba biti i kakva će biti na nebu.
Zato nas današnja svetkovina podsjeća kakvi trebamo biti. Ona nas vraća u svakodnevicu kako bismo preispitali svoju nutrinu, svoj odnos s bližnjima, s Bogom, svoju vjeru, ufanje i ljubav. Ona nas poziva da sudjelujemo u Marijinu „Da“, u njezinu sjedinjenju s Kristom u muci i otkupljenju kako bismo sudjelovali i u njegovu uskrsnuću. Ona nas poziva i na kajanje i obraćenje. Zato je ovo vrijeme posebno i označeno sakramentom ispovijedi. Marija nas zove da se vratimo njezinu Sinu, da se izmirimo s Bogom, a onda i s bližnjima. Marijino majčinstvo u povijesti spasenja nije prestalo njezinim odlaskom u nebo. Ona nije napustila tu spasonosnu ulogu nego nam svojim mnogostrukim zagovorom i dalje pribavlja milost vječnog spasenja. Gledati u proslavljenu Djevicu znači gledati i u svoju budućnost. Zato je ova svetkovina i svetkovina nade i neizmjerne radosti. Isus je na svojoj Majci ispunio sva svoja obećanja koja je dao svijetu i čovječanstvu. Zato nam ona na našem životnom putu svijetli kao znak pouzdane nade i utjehe. Radujmo se zato danas s Marijom jer nas je Gospodin prihvatio, jer nas gladne siti dobrima, jer nas uzvisuje neznatne i spominje se dobrote svoje od koljena do koljena (usp. Lk 1, 50-55).
Kraljice na nebo uznesena, moli za nas!
