Što nam to, dakle, Isus govori o sebi? On je kruh. – On je hrana, ono osnovno potrebno za život. Podržava i održava život. On je kruh živi. – Ne suši se. Ne trune. Uvijek je svjež i životvoran. On je kruh živi koji je s neba sišao. – Božanskoga je podrijetla.
Iv 6, 41-51
U ono vrijeme: Židovi mrmljahu protiv Isusa što je rekao: »Ja sam kruh koji je sišao s neba.« Govorahu: »Nije li to Isus, sin Josipov? Ne poznajemo li mu oca i majku? Kako sada govori: ’Sišao sam s neba?’«
Isus im odvrati: »Ne mrmljajte među sobom! Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Pisano je u Prorocima: Svi će biti učenici Božji. Tko god čuje od Oca i pouči se, dolazi k meni. Ne da bi tko vidio Oca, doli onaj koji je kod Boga; on je vidio Oca. Zaista, zaista, kažem vam: tko vjeruje, ima život vječni. Ja sam kruh života. Očevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe. Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre. Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.«
Nalazimo se u vremenu kroz godinu. Sad nema nekih velikih svetkovina koje bi promijenile svakodnevicu. Sve je nekako obično. Za neke je ovo vrijeme godišnjih odmora kada bi sve trebalo biti nekako mirno i opuštajuće. U ovakvom ambijentu slušamo Gospodina kako govori da je on “kruh živi koji je s neba sišao.” Čuli smo tu rečenicu i prije, možda pomislili na euharistiju i vjerojatno prestali razmišljati. Čini se da nema ništa novoga u ovoj frazi. Iako nam se ove riječi čine staro, one su Isusov govor upućen nama danas. One posjeduju toliku težinu i važnost, da im moramo pristupiti kao da ih čujemo prvi put.
Što nam to, dakle, Isus govori o sebi? On je kruh. – On je hrana, ono osnovno potrebno za život. Podržava i održava život. On je kruh živi. – Ne suši se. Ne trune. Uvijek je svjež i životvoran. On je kruh živi koji je s neba sišao. – Božanskoga je podrijetla. Nije nešto ovozemno, obično, svakodnevno. Dok promišljamo o ovim riječima, ne možemo ne pomisliti na euharistiju. U tom daru koji Crkva čuva, očituje se Isus kao kruh živi. Kao što nam se prethodni govor o kruhu živom činio običnim, isto je i s euharistijom: nerijetko je promatramo običnom i svakodnevnom. No činjenica da nam sam Gospodin po liturgiji Crkve govori o ovom otajstvu, daje nam do znanja da je taj dar nešto nesvakidašnje, nešto novo i neobično. Sam Bog nam daje ovu sliku na razmatranje i potiče nas na blagovanje jer tako mu se pritjelovljujemo, postajemo dionici njegova otkupiteljskog djela.
Stoga razmatramo o euharistiji, o kruhu života. To je sam Gospodin koji se daruje za nas. Ponizio se do te mjere da je on - Bog postao hrana nama ljudima. Na to ga nuka neizmjerna ljubav. Po očitovanju te ljubavi, u Božjem sniženju, događa se naše uzvišenje, pobožanstvenjenje. Ništa od ovoga nije obično, svakodnevno, staro… otajstvo euharistije izvor je i vrhunac kršćanskoga života. Ugledajmo se zato na tolike svece koji su ovo otajstvo promatrali, razmatrali i živjeli. Zastanimo i mi pred kruhom živim koji je s neba sišao. Gledajmo i kušajmo ljubav.
