Svetkovina Uznesenja blažene djevice Marije na nebo jedna je od najvećih i najznačajnijih svetkovina Crkve, a posebno našeg naroda.
Svečano se slavi u srednjoj Europi: od Baltika do Jadranskoga mora. Iako je službeni naziv svetkovine Uznesenje Marijino, za srednjoeuropske narod poput Poljaka, Mađara i Hrvata, dogma Marijina Uznesenja na nebo dušom i tijelom pučki se zove Velika Gospa - Magna Domina. U Istočnoj Crkvi svetkovina nosi ime „Usnuće Bogorodičino“ (Koimesis tes Theotoku). U tom se nazivu naglašava čašćenje i sjećanje na Bogorodičinu svetu smrt. Želi se naglasiti da Marijin prijelaz s ovozemaljskog života u vječnost nije zahvatila smrt kao posljedica grijeha. Budući da se u teološkom razmišljanju držalo da je smrt posljedica istočnoga grijeha, tako shvaćena smrt nije dotaknula Marijin sveti prijelaz s ovoga svijeta.
Svetkovina Velike Gospe ima dugu tradiciju i potječe iz najdrevnijih vremena Crkve: na Istoku već iz trećeg stoljeća. Čini se da je na Zapad došla preko Španjolske tijekom petog stoljeća.
Nemamo izričita svjedočanstva Svetoga pisma o Marijinu uznesenju i sve do trećeg stoljeća nema pisanih tragova o konačnoj sudbini Djevice Marije. Prve tragove bilježimo potkraj četvrtog stoljeća. O Marijinom uznesenju su pisali sveti Efrem i Epifanije. Potkraj petog stoljeća crkveni pisac Timotej Jeruzalemski smatra da je Djevica ostala besmrtnom tako što ju je Krist uzašavši na nebo uzeo k sebi. Iz petog i šestog stoljeća bilježimo više apokrifnih spisa o Marijinoj smrti i uskrsnuću. Najznačajniji je „Transitus Mariae“ (Marijin prijelaz) koji opisuje izuzetnost smrti Bogorodice Marije.
Na temelju tog spisa u daljnjim će se stoljećima razviti govor o Marijinu uznesenju, današnjoj svetkovini Velike Gospe. Marija je na jedan čudesan način ušla u povijest čovječanstva, te se zajedno s njime sjedinila, o čemu govore i ova mnogobrojna svetišta i mjesta molitve gdje se svetkovina velike Gospe svečano slavi: Loretto (Italija), Gvadalupe (Meksiko), Czestochovu (Poljska) Lourdes (Fransucka), Fatimu (Portugal), La Vang (Vijetnam), Lujan (Argantina), Banneux (Belgija), Brezje (Slovenija), Aranzazu (Španjolska) i Međugorje (Bosna i Hercegovina). U Republici se Hrvatskoj vjernici okupljaju posebno u Remetama (Zagreb), Trškom vrhu, Loboru, Molvama, Šumanovcima kod Županje, Oštarijama Ogulinskim, Vižinadi u Istri, Vrpolju, Vepricu, Pleternici, Jelsi, Pagu, Orašcu, Gerovu u Gorskom kotaru, Baškoj, Sinju, Mariji Bistrici, Aljmašu, Trsatu (Rijeka), Korčuli, a u Bosni i Hercegovini na poseban način se slavi svetkovina u ovim mjestima Širokom Brijegu, te u Kreševu, Rami-Šćitu, Stupu (Sarajevo), Haljinićima, Olovu, Uskoplju-Gornjem Vakufu, Suhom Polju, Docu kod Travnika, Osovi, Koraćama, Breškama (Tuzla), Komušini (Kondžilo), Tolisi, Gorancima, Čitluku, Prisoju, Seonici, Posušju, Gradcu, Trebinju, Dračevu, Ivanjskoj, Banjoj Luci, Sokolinama, Sanskom Mostu, Dolini i Jajcu.
Molimo zajedno da nam zagovor i svetkovina Blažene Djevice Marije na nebo uznesene, pod čijim je okriljem i naša provincija, bude putokaz do Nebeskog kraljevstva.
Svetkovina Velike Gospe ima dugu tradiciju i potječe iz najdrevnijih vremena Crkve: na Istoku već iz trećeg stoljeća. Čini se da je na Zapad došla preko Španjolske tijekom petog stoljeća.
Nemamo izričita svjedočanstva Svetoga pisma o Marijinu uznesenju i sve do trećeg stoljeća nema pisanih tragova o konačnoj sudbini Djevice Marije. Prve tragove bilježimo potkraj četvrtog stoljeća. O Marijinom uznesenju su pisali sveti Efrem i Epifanije. Potkraj petog stoljeća crkveni pisac Timotej Jeruzalemski smatra da je Djevica ostala besmrtnom tako što ju je Krist uzašavši na nebo uzeo k sebi. Iz petog i šestog stoljeća bilježimo više apokrifnih spisa o Marijinoj smrti i uskrsnuću. Najznačajniji je „Transitus Mariae“ (Marijin prijelaz) koji opisuje izuzetnost smrti Bogorodice Marije.
Na temelju tog spisa u daljnjim će se stoljećima razviti govor o Marijinu uznesenju, današnjoj svetkovini Velike Gospe. Marija je na jedan čudesan način ušla u povijest čovječanstva, te se zajedno s njime sjedinila, o čemu govore i ova mnogobrojna svetišta i mjesta molitve gdje se svetkovina velike Gospe svečano slavi: Loretto (Italija), Gvadalupe (Meksiko), Czestochovu (Poljska) Lourdes (Fransucka), Fatimu (Portugal), La Vang (Vijetnam), Lujan (Argantina), Banneux (Belgija), Brezje (Slovenija), Aranzazu (Španjolska) i Međugorje (Bosna i Hercegovina). U Republici se Hrvatskoj vjernici okupljaju posebno u Remetama (Zagreb), Trškom vrhu, Loboru, Molvama, Šumanovcima kod Županje, Oštarijama Ogulinskim, Vižinadi u Istri, Vrpolju, Vepricu, Pleternici, Jelsi, Pagu, Orašcu, Gerovu u Gorskom kotaru, Baškoj, Sinju, Mariji Bistrici, Aljmašu, Trsatu (Rijeka), Korčuli, a u Bosni i Hercegovini na poseban način se slavi svetkovina u ovim mjestima Širokom Brijegu, te u Kreševu, Rami-Šćitu, Stupu (Sarajevo), Haljinićima, Olovu, Uskoplju-Gornjem Vakufu, Suhom Polju, Docu kod Travnika, Osovi, Koraćama, Breškama (Tuzla), Komušini (Kondžilo), Tolisi, Gorancima, Čitluku, Prisoju, Seonici, Posušju, Gradcu, Trebinju, Dračevu, Ivanjskoj, Banjoj Luci, Sokolinama, Sanskom Mostu, Dolini i Jajcu.Molimo zajedno da nam zagovor i svetkovina Blažene Djevice Marije na nebo uznesene, pod čijim je okriljem i naša provincija, bude putokaz do Nebeskog kraljevstva.
