Dok razmišljamo o ovome, opet nam se pojavljuju razna pitanja i, dok gledamo kako mnogi Isusovi učenici odlaze od njega, razgledavamo svoj život prepun lutanja i odlaženja od Isusa. A Isus nam baš sada upravlja pitanje: Hoćete li i vi otići?
Iv 6, 60-69
U ono vrijeme: Mnogi od Isusovih učenika rekoše »Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?« A Isus, znajući sam od sebe da njegovi učenici zbog toga mrmljaju, reče im: »Zar vas to sablažnjava? A što ako vidite Sina Čovječjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio? Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje sam vam govorio duh su i život su. A ipak, ima ih među vama koji ne vjeruju.« Jer znao je Isus od početka koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji će ga izdati. I doda: »Zato sam vam i rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca.«
Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime. Reče stoga Isus dvanaestorici: »Da možda i vi ne kanite otići?« Odgovori mu Šimun Petar: »Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji.«
"Tvrda je to besjeda!'', rekoše mnogi od Isusovih učenika nakon što su čuli Isusa gdje govori da je on kruh koji je sišao s neba i to ne onaj kruh koji su jeli Izraelci u pustinji i pomrli, već kruh koji daje život vječni.
Mnogi od nas također nakon ovoga pročitanog evanđelja rekosmo ili pak u sebi pomislismo: "Tvrda je to besjeda!'' Počinjemo mrmljati, nije nam jasno, a Isus nam postavlja pitanje: "Zar vas to sablažnjava?'' i dalje nam govori: "Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa.''
Isus nam jasno daje do znanja koji je razlog našeg mrmljanja: to je naš zemaljski pogled. Gledanje samo tjelesnim očima i mišljenje samo na zemaljsko razlog je našeg mrmljanja i takav nam pogled ne koristi ništa!
I danas upadamo u napast da ne prepoznamo Isusa u Euharistiji, baš kao što mnogi učenici iz Evanđelja nisu prepoznali u Isusu Boga te su odstupili od njega. Ako gledamo samo tjelesnim očima, nećemo prepoznati Isusa. Duh Sveti u nama je taj koji prepoznaje Isusa, on je taj koji nas oživljuje i bez njega ne možemo učiniti ništa (usp. Iv. 16,13).
Dok razmišljamo o ovome, opet nam se pojavljuju razna pitanja i, dok gledamo kako mnogi Isusovi učenici odlaze od njega, razgledavamo svoj život prepun lutanja i odlaženja od Isusa. A Isus nam baš sada upravlja pitanje: Hoćete li i vi otići?
Dok razmišljamo i dajemo odgovor, Petar kao da umjesto svih nas prihvaća i govori: ,,Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!''. U našim lutanjima, traženjima, hvaljenju Očevim talentima, odlaženjima od Isusa, padamo na koljena i dolazimo pred Oca, baš kao i rasipni sin, a Otac nas grli i radosno iščekuje.
Petar dalje govori: "Mi vjerujemo i znamo, ti si Svetac Božji.“ Dobro vidimo Petrovu ispovijest i kako Petar ne samo da vjeruje - on zna da je Isus Sin Božji. Možemo svi učiti od Petra i vidjeti kako doći do znanja - vjera rađa znanje!
O dođi, Stvorče, Duše Svet!
