Nastojmo biti ponizni pa da Isus može ući u naše srce koje treba biti iznutra čisto za susret s njim. Skinimo sa srca pokrov prepun farizejštine, poslušajmo što nam to Gospodin poručuje i kako ga trebamo slijediti da u punini doživimo susret sa živom Riječi koja nas svakodnevno iznutra obnavlja i čisti da možemo primiti obilje milosti.
Mk 7, 1-8.14-15.21-23
U ono vrijeme: Skupe se oko Isusa farizeji i neki od pismoznanaca koji dođoše iz Jeruzalema. I opaze da neki njegovi učenici jedu kruh nečistih, to jest neopranih ruku. A farizeji i svi Židovi ne jedu ako prije temeljito ne operu ruke; drže se predaje starih. Niti s trga što jedu ako prije ne operu. Mnogo toga još ima što zbog predaje drže: pranje čaša, vrčeva i lonaca. Zato farizeji i pismoznanci upitaju Isusa: »Zašto tvoji učenici ne postupaju po predaji starih, nego nečistih ruku blaguju?« A on im reče: »Dobro prorokova Izaija o vama, licemjeri, kad napisa: Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene. Uzalud me štuju naučavajući nauke – uredbe ljudske. Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske.«
Tada ponovno dozove mnoštvo i stane govoriti: »Poslušajte me svi i razumijte! Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi – to ga onečišćuje. Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka.«
Slušajući današnja čitanja pred nas se stavlja poziv na držanje Božjih zakona. Ti zakoni trebaju nas čuvati od mnogih napasti koje nas okružuju i zbog kojih padamo u grijeh. Isusov pristup vršenju Zakona želi nam otkriti puno dublji smisao koji se u farizeja i pismoznanaca s vremenom izgubio. Oni su, želeći pred narodom biti istinski vršitelji Zakona, stavljali naglasak na vanjštinu. Mislili su da će time pred Bogom i ljudima biti opravdani. Dok su brinuli o vanjštini, srce im se udaljilo od Boga i nisu mu više istinski služili. Nisu mogli razumjeti na što ih Bog poziva.
Mi smo također često u napasti držati se isključivo izvanjskih oblika štovanja Boga. Znamo puno držati do tradicije, molimo mnoštvo molitava, vršimo razne običaje i ne razmišljajući što vršimo i koji je smisao toga. Upadajući u grijeh sami sebe želimo opravdati time što smo na izvanjski način učinili nešto po propisu Crkve. Mislimo: ako smo bili na nedjeljnoj misi i ako smo obavili ostale propise, to će nas opravdati pred Bogom. Tako bježimo od odgovornosti za svoj život. Potiskujemo ono što se zaista od nas očekuje. Svoje srce zatvaramo pred Bogom i ne dopuštamo mu da nas njegova Riječ mijenja. Ne dopuštamo mu da taj Zakon ne bude samo jedan od mnoštva propisa koji su nam postali naporni jer ne tražimo onaj pravi smisao svega toga.
Ako istinski krenemo živjeti kao vjernici, na propise ćemo gledati potpuno drukčije. Dopustimo li Bogu da uđe u naše srce, dobit ćemo potpuno novi pogled. Susret s Isusom mijenja naš pogled na propise. Srce neće više biti hladno nego ćemo vidjeti da nas propisi čuvaju od zala ovoga svijeta. Oni nas vode na pravi put kojem je konačni cilj jedinstvo s Isusom u vječnosti. Vršeći propise s ljubavlju promijenit će se također i naša vanjština. Ako smo iznutra postali više Božji, oko nas će mnogi imati primjer kako se može nasljedovati propise, a time i svakodnevno doživljavati unutarnje obraćenje srca koje nas vodi sjedinjenju s Isusom.
Nastojmo biti ponizni pa da Isus može ući u naše srce koje treba biti iznutra čisto za susret s njim. Skinimo sa srca pokrov prepun farizejštine, poslušajmo što nam to Gospodin poručuje i kako ga trebamo slijediti da u punini doživimo susret sa živom Riječi koja nas svakodnevno iznutra obnavlja i čisti da možemo primiti obilje milosti.
