Znamo da kamen koji odbaciše postade kamen zaglavni. Božja logika. Ono što je malo čini velikim, što je slabo čini jakim, što je ludo čini mudrim, što je siromašno čini bogatim.
Kad već mnogi poduzeše sastaviti izvješće o događajima koji se ispuniše među nama – kako nam to predadoše oni koji od početka bijahu očevici i sluge Riječi – pošto sam sve, od početka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati da se tako osvjedočiš o pouzdanosti svega u čemu si poučen. U ono vrijeme: Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o njemu puče po svoj okolici. I slavljen od sviju, naučavaše po njihovim sinagogama. I dođe u Nazaret, gdje bijaše othranjen. I uđe po svom običaju na dan subotni u sinagogu te ustane čitati. Pruže mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i nađe mjesto gdje stoji napisano: »Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje.« Tada savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega. On im progovori: »Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.« (Lk 1,1-4; 4,14-21)
Početak Lukinog Evanđelja započinje izvještajem u kojem Luka opisuje početak Isusovog javnog djelovanja. Na scenu Isus stupa tamo gdje je odrastao, u Nazaretu. U svom rodnom kraju, u sinagogi, sebe prokazuje i indirektno naziva Mesijom, Božjim pomazanikom. Po Njemu Bog zahvaća u najdublje ljudske sfere i ljudsku povijest kako bi čovjek bio ozdravljen i osposobljen živjeti novim životom po Duhu. Obuhvaća sve da bi bio sve u svima.
Ovi redci nam donose iskustvo koje su imali ljudi u ono vrijeme kad su slušali te riječi. Neki su bili ganuti do suza dok su drugi ostali tvrdokorni odbacujući bilo kakvu pomisao na promjenu. A kakva su naša iskustva?
Nije sve onako kako nam se ponekad čini na prvu. U to vrijeme neki u Isusu nisu prepoznali Mesiju. Njima je bio samo prorok ili učitelj. I odbacuju ga. No on doista i jest Učitelj, jest onaj koji jedini ima snagu poučavanja. Onaj koji daje životnost izrečenoj riječi i koju potvrđuje. Ali znamo da kamen koji odbaciše postade kamen zaglavni. Božja logika. Ono što je malo čini velikim, što je slabo čini jakim, što je ludo čini mudrim, što je siromašno čini bogatim.
U svom životu naslušali smo se mnoštva riječi. Onih koje su nas ohrabrivale, koje su nas poticale na razmišljanje, koje su nam davale nadu no bilo je i onih koje su nas rastužile, nažalost uvrijedile i povrijedile. Živimo u svijetu gdje putem raznih pomagala do nas dopire mnoštvo informacija. Pomalo živimo u nekom virtualnom svijetu. Smijemo li se zapitati u kolikoj mjeri Božja riječ zauzima mjesta u našim životima?
Riječi koje upravo pročitasmo nisu bile samo obične riječi. To je Riječ Božja! Ona Riječ koja je možda naizgled mrtva jer je slovo na papiru, ali po nama ona mora postati živa i djelotvorna. Njen sadržaj posjeduje snagu koja oslobađa, liječi i obnavlja. Koliko god puta mi posrnuli i pali ona je tu da nas podigne i da nam da snage za dalje, za naprijed. Ako želimo da nas život bude plodonosan i ostvari svoju svrhu trebali bi se predati toj Riječi. Pa čak i u onim trenutcima kada je ne razumijemo. Božja Riječ je najsigurniji temelj na kojem bi trebali graditi svoj život. Preko te Riječi posjedujemo moć i snagu kojom nas ona ispunja Božjom milošću i čini nas sudionicima Božanskog plana. Upravo Duh Gospodnji je onaj koji pomoću Riječi djeluje u nama. Po Njegovoj djelatnošću iz nje buja život, uvijek nov. Posvetili smo se slušanju Riječi, osjetit ćemo kako se naš život mijenja, kako nam ona daje snagu za svakodnevnu životnu borbu, kako iz nje dobivamo odgovore na naše nemire i naša neprestana traženja. Postaje nam putokazom kada se nađemo na raskršćima života.
Možda nam se ponekad učini kad čujemo ili čitamo Riječ da je to tamo nekada bilo i kako se to nas ne tiče, to je bilo upućeno i posvećeno drugima. E baš nije tako. Budući da imamo dovijeka živa našega Gospodina preko kojega djeluje Bog u obliku Duha Svetoga, Bog upravo nama sada i ovdje govori. Baš smo mi ti kojima je upućena današnja Riječ. Mi smo dužni biti blagovjesnici siromasima. Ako mi u srcu posjedujemo Riječ koja je sve bogatstvo i život, nećemo uskratiti pomoći potrebnima i onima koji su u nevolji. Trudit ćemo se vratiti vid slijepima, ne onima fizički slijepima, nego onim duhovnim slijepcima. Oni koji ne vide Boga, koji još uvijek lutaju negdje u tami nevjere, koji ne razaznaju jasno cilj svoga života, da preko nas dođu do svjetla vjere. Da smo mi ti koji će podložni Duhu, kojega posjedujemo preko Riječi, biti poslušni i vršiti ono što On želi preko nas i za nas. Jer osim što su ove riječi doprle do naših očiju one prijeko potrebno trebaju stići do našega srca. A put koji treba prijeći od glave do srca ponekad zna biti poprilično dug i trnovit.
Dozvavši sebi u svijest da je Gospodin tu i da je živ prihvatimo ga. Jer ima onih, usprkos tomu što čuju i vide, uporno odbijaju prihvatiti tu stvarnost. Da je Sin Božji s nama. Ali neka nas to ne čudi. Kako je bilo nekada tako i danas. Činom prihvaćanja Riječi mi ljubimo Boga. A ime Teofil znači - onaj koji ljubi Boga. Budimo i mi Teofil koji će spremno prihvatiti Riječ, sa svim onim što ona nosi. Jer Riječ tijelom postade i nastani se među nama.
