Vrijedni smo ga samo ako gledamo u daljinu s njim, samo ako na putu i u ograđenom prostoru napravimo mjesta za nepoznate ovce čije je ime spomenuo i koje su potrčale slušajući njegov glas.
Iv 10, 11-18
Isus je volio uspoređivati one koji su mu dolazili s ovcama bez pastira (Mk 6,34; Mt 9,32), s izgubljenim i pronađenim ovcama (Mt 18,12; Lk 15,3-7) ili čak s ovcama koje se razlikuju od jaraca (Mt 26,32). I sebe je doživljavao kao tipičnog pastira, uzornog pastira, "dobrog pastira".
U njegovim je očima karakteristika pravog pastira da je spreman dati svoj život za ovce. To je razlog zašto uvečer na Veliki četvrtak, na putu za Getsemani, Isus, citirajući proroka Zahariju (13,7), upozorava svoje učenike rekavši: "Svi ćete pasti, jer je napisano: 'udarit će Pastira, a ovce će se rasuti.' Ali, kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju“ (Mk 14,27-28; Mt 26,31). Pred opasnošću Isus neće pobjeći poput najamnika. Umrijet će, ali njegova će smrt biti pobjeda i, opet živ, sakupit će u trenu svoje ovce raštrkane tugom i sumnjom.
Čak i izvan ovog trenutka junaštva, Isus svoju ulogu vidi na vrlo osoban način. Pravi pastir "poznaje ovce svoje, a ovce poznaju njega", a ta uzajamnost poznavanja također je uzajamnost ljubavi, analogna onoj koja Isusa ujedinjuje s njegovim Ocem.
Isusa se stoga opisuje kao pastira koji poznaje sve svoje ovce, svaku po imenu. Svi slušaju i prepoznaju njegov glas. Među Isusovim ovcama nema zaostalih. Jaka ili slaba, svaka će imati, ako želi, "život u izobilju". Ali nitko neće moći tražiti život izvan stada. Stoga će Isusovo stado za svakoga biti mjesto dobrodošlice i mjesto dužnosti, mjesto slobode i mjesto odgovornosti. On će ih neprestano vraćati u stado, jedino mjesto gdje se nalaze oni koje voli, jedino mjesto gdje možemo živjeti kad ga slijedimo i volimo.
Treća osobina Dobrog pastira jest da je on univerzalni pastir.
Naravno, svako jutro odlazi s ovcama iz ograđenog prostora, ali neprestano gleda dalje prema ostalim ovcama koje mu već pripadaju i koje on želi voditi u život. Stoga je nemoguće zadržati ljubav pastira prema ovcama u ograđenom prostoru. Vrijedni smo ga samo ako gledamo u daljinu s njim, samo ako na putu i u ograđenom prostoru napravimo mjesta za nepoznate ovce čije je ime spomenuo i koje su potrčale slušajući njegov glas.
Ako slijedimo ovog pastira, moramo neprestano izražavati dobrodošlicu, neprestano učiti druga imena. Ako volimo ovog pastira, moramo mu se pridružiti u darivanju samoga sebe. Dakle, u trenucima kad nam je oduzeta naša sloboda, čast, naše vrijeme, u danima kada je teško voljeti, opraštati i služiti, odgovor Dobrog pastira vraća nam radost prvog dana: "Moj život nitko mi ne uzima: ja sam taj koji ga daje".
