Njegovo je uskrsnuće univerzalni događaj jer je i smrt univerzalni događaj. Nema ljudskoga bića koje svojim rođenjem nije osuđeno na smrt. A sada smo u Kristu osuđeni na uskrsnuće, osuđeni na novi život po vjeri u Isusa Krista (usp. 1Kor 15).
Što je to nagnalo i neprestano hranilo napetost ljudskoga bića da je odmah u cik zore pohitalo na Isusov grob?! Kakva je to napetost negoli ono što nazivamo vjerom!? Tko je mogao povjerovati da će se čovjek koji je dan prije ponižen, popljuvan, ogoljen, iznakažen udarcem bičeva i raspet ipak probuditi. Tko mu je mogao vjerovati da će nakon smrti uistinu uskrsnuti i tko mu je mogao povjerovati da će nakon razorenja u „tri dana sagraditi novi hram“. Naravno, govorio je o svojemu tijelu. Što li je onda ta napetost koja nuka ljudsko biće da evidentira njegovo obećanje negoli vjera sama.
U osvit zore pronalazak praznoga groba pobuđuje nade koje će kasnije utemeljiti Uskrsli u svojim ukazanjima učenicima. Prazan grob sam po sebi ništa ne govori već ostaje sablazan i ne otvara učenicima oči da spoznaju pisama. Samo susret s Uskrslim, s onim koji je raspet a živi, može dovesti učenike do čina vjere. „Zašto tražite živoga među mrtvima?“ (Lk 24, 5) Ono što se događalo u samom trenutku uskrsnuća izmiče našim očima i našim ljudskim parametrima. Uskrsnuće koje preobražava Kristovo tijelo svjedoči čovjeku o novoj egzistenciji koja je namijenjena svim ljudima jer Krist svojom mukom, smrti i uskrsnućem odnosi „grijeh svijeta“. Krist je Jaganjac Božji čija je krv potekla i sa sobom odnijela ljudski grijeh u raspukline zemlje.
Njegovo je uskrsnuće univerzalni događaj jer je i smrt univerzalni događaj. Nema ljudskoga bića koje svojim rođenjem nije osuđeno na smrt. A sada smo u Kristu osuđeni na uskrsnuće, osuđeni na novi život po vjeri u Isusa Krista (usp. 1Kor 15). S Kristovim se uskrsnućem naša vjera u Boga radikalizira. Božja obećanja koja su dana od početka u Uskrsnuću dobivaju smisao. Bog koji je Stvoritelj svoja je obećanja zapečatio uskrsnućem. Uskrsnuće daje sukus našemu življenju i utemeljuje razlog naše nade koju posjedujemo, a dana nam je od Krista Uskrsloga u riječima „Mir vama!“ (Iv 20, 19). Uskrsna nada koje smo svjedoci ne ostaje jalova već nas potiče da radost i smisao življenja očitujemo u svim našim susretima koji su putokaz do Susreta. Trebalo se probuditi toga jutra i poći u susret…
Sretan i blagoslovljen Uskrs!
