Bdjeti znači cijelim svojim srcem proslavljati Boga, sav svoj život usmjeriti prema Bogu, sve raditi na slavu Božju. Odnosno, bdjeti znači biti s Kristom, biti svjestan Božje prisutnosti.
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas. Kao kad ono čovjek neki polazeći na put ostavi svoju kuću, upravu povjeri slugama, svakomu svoj posao, a vrataru zapovjedi da bdije. Bdijte, dakle, jer ne znate kad će se domaćin vratiti – da li uvečer ili o ponoći, da li za prvih pijetlova ili ujutro – da vas ne bi našao pozaspale ako iznenada dođe. Što vama kažem, svima kažem: Bdijte!« (Mk 13, 33-37)
Evo nas na početku! Počela je prva nedjelja došašća, a s njom i nova liturgijska godina. To vrijeme, baš kao i cijeli naš život trebalo bi biti obilježeno u znaku iščekivanja. Zato Crkva i stavlja pred nas ovo Evanđelje koje je povezano s iščekivanjem. Ono što iščekujemo određuje nas jer cijeli život, razmišljanje i djelovanje usmjeravamo prema tome.
Upravo nam početak daje budnost, novu priliku. O, kako je samo dobar početak! Na početku smo uvijek puni ljubavi, puni volje za život, jer nestaje sve ono staro i krećemo s novom nadom u novi život. Oči su nam otvorene i željni smo spoznaje. Sada pak kad smo se probudili i kad smo progledali tjelesnim očima, vrijeme je da progledamo i duhovnim očima. Duhovna budnost povezana je s riječju bdjeti. Riječ bdjeti ima značenje ,,biti budan'', a ovdje se odnosi na duhovnu budnost, jer bez duhovne budnosti ne možemo biti ni tjelesno budni. Bdjeti znači cijelim svojim srcem proslavljati Boga, sav svoj život usmjeriti prema Bogu, sve raditi na slavu Božju. Odnosno, bdjeti znači biti s Kristom, biti svjestan Božje prisutnosti.
Tu se postavlja pitanje koliko smo svjesni svoga življenja? Često nismo svjesni Božje prisutnosti oko nas i u nama. Isus nas želi razbuditi od mlakosti, nezainteresiranosti, bezvoljnosti. Želi nam dati novi pogled, novu priliku. Želi da budni budemo jer jedno je sigurno: ,,Domaćin kuće će se vratiti!“ Ta spoznaja da će se Domaćin, odnosno Krist vratiti drži nas budnim. Svatko će odgovarati za određenu službu koju je primio. Kome je više dano, od njega će se više i tražiti. Od nas se traži da budemo vratari koji će bdjeti i druge razbuđivati od životne pospanosti. Ako smo utonuli u duhovni san ne možemo nikoga probuditi, ne možemo osjećati život i ljude oko nas. Tada prolazimo svakodnevicom a da nismo svjesni ničega, trčimo i lutamo, a gdje to idemo?
Kada izgubimo iz vida pogled u Krista, kada zaboravimo na Kristov dolazak, upadamo u duhovnu sljepoću, ulazimo u duhovni san. Zato je važno uvijek se vraćati na Izvor, uvijek se iznova buditi. Ovaj novi početak najbolja nam je prilika. Nemojmo je propustiti. Usmjerimo svoj život prema Kristu! Kao što je počela gorjeti prva adventska svijeća u nadi iščekivanja Krista, krenimo gorjeti i mi; za Krista, za bližnjega. Kada gorimo, tada bdijemo, plamen nas drži budnim u iščekivanju Domaćina. Moramo u svakome trenutku biti spremni na Kristov dolazak i stoga ne dopustimo da se plamen duha izgasi. Osvijetlimo put oko sebe, nemojmo hoditi u mraku, jer sinovi smo Svjetla. Braćo, budimo se, jer Kristov dolazak je blizu!
Kriste, rasvijetli tamu našeg srca,
Zapali nas svojom ljubavlju,
Budi nas,
Vodi nas,
Jer,
Tvoji smo Isuse.
