Svijet treba tebe i mene! Nas koji ćemo dati svoje živote za druge, svoje darove pokloniti drugima. Svoje talente iskoristiti i ugraditi u naše zajednice. Jer talent se udvostručuje samo kad se upotrijebi. Radost se udvostručuje samo ako je podijelim. Život vječni dobiva se samo ako se ovaj zemaljski potroši. Potroši za drugoga.
»Čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan – svakomu po njegovoj sposobnosti. I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov. Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: ‘Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!’ Pristupi i onaj sa dva talenta te reče: ‘Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga. ’A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: ‘Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!’ A gospodar mu reče: ‘Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao! Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom. ’‘Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.’« (Mt 25, 14-30)
Prispodoba o talentima više-manje svima nam je poznata. Oni sluge koji su svoje talente iskoristili dobili su dvostruko više, a sluga koji je u strahu zakopao svoj talent i nije ga upotrijebio završio je u tami, gdje su plač i škrgut zubi. Najveći talent, najveći dar koji smo primili od Gospoda Boga naš je život. Stvoreni na Njegovu sliku, još iz majčine utrobe pozvani smo na život u Punini. Život u Kristu. I opet, u tom životu dao nam je mnoštvo različitih darova i talenata, svakome po sposobnosti. A svima nama dao je slobodnu volju da sami odlučujemo što ćemo i kako ćemo. Upotrijebiti talente ili ih zakopati. Ići za svijetom ili ići za Gospodinom. Sami odlučujemo.
Svijet treba puno malih, svetih trenutaka. A to su oni trenutci koje živimo u suradnji s Bogom. Moj i tvoj život treba malih, svetih trenutaka. Svakodnevno, u obitelji, u školi, na poslu… S prijateljima, s braćom i sestrama… Sa svima koje susrećemo. Svijet treba tebe i mene! Našu suradnju s Bogom. Nas koji ćemo dati svoje živote za druge, svoje darove pokloniti drugima. Svoje talente iskoristiti i ugraditi u naše zajednice. U malim stvarima i svakodnevnim dužnostima. Jer talent se udvostručuje samo kad se upotrijebi. Radost se udvostručuje samo ako je podijelim. Život vječni dobiva se samo ako se ovaj zemaljski potroši. Potroši za drugoga.
Svi smo pozvani na svetost! Ona se često čini nemogućom, dalekom. No, imamo primjere tolikih svetaca i blaženika, od sv. Franje i sv. Klare do sv. Maksimilijana Kolbea ili Majke Terezije. Ne zbog njihovih riječi, već zbog djela. Oni su svoje živote dali za druge. Oni su svojim životom i primjerom pokazali da su čuda moguća. Oni nisu u strahu zakopali svoje talente, nego su imali povjerenja u Boga. Oni su bili vjerni u malome. Njemu po bližnjima služili i njegovom se Riječju hranili.
Nama danas ne treba novi sv. Franjo ili nova Majka Terezija. Svijetu trebamo ti i ja koji ćemo se po uzoru na ove i sve druge svece odvažiti živjeti život u punini. Živjeti život u Kristu. Ti, ja i sveti trenutci u našem životu. Ti i ja koji se nećemo bojati iskoristiti mogućnosti koje imamo, jer ograničenja poput straha često su samo iluzija.
Gospodine,
hvala ti na daru života,
i na svim talentima.
Želim s Tobom surađivati.
S Tobom u Život ići.
S Tobom djelovati.
Pomozi mi,
da svaki dan gradim svete trenutke.
U svojoj zajednici, u svojoj obitelji.
Da svaki dan budem vjeran u malim stvarima.
Daj mi odvažnosti da živim sveto.
Da moje misli budu svete,
moje riječi budu svete,
moja djela da budu sveta.
Moje oči i moje ruke.
Molim te, Gospodine,
oslobodi me od straha da ne propuštam živjeti s Tobom,
i da na koncu moga života
i meni mogneš reći:
U malome si bio vjeran, uđi u radost Gospodara svoga!
