U obitelji u kojoj je otac preplašen i ne računa na Boga, sigurnosti neće biti. Stoga, očevi i muževi, otvorite svoja srca Bogu kako biste ohrabreni i bez straha ostali u službi Njemu, obitelji, društvu i svijetu.
Mt 1, 16.18-21
Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist. A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.« Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji.
Premda se ovdje radi o jedinstvenom događaju u povijesti ljudskoga spasenja, Duh Sveti nam u Svetom Pismu, po tko zna koji put, otkriva slojevitost Božje Riječi koju možemo primijeniti u našem svakodnevnom životu. Danas promatramo svetoga Josipa, a prva informacija na koju nailazimo jest da je Josip Marijin muž, zaručnik. I to ne bilo kakav muž, ne bilo kakav zaručnik, nego pravednik (grč. δίκαιος = u skladu s Božjim mjerilom). Zašto evanđelist, od svih mogućih epiteta, za Josipa koristi baš ovaj – pravedni?
Važno je razumjeti situaciju u kojoj se Josip nalazi: njegova žena je ostala trudna, a dijete nije njegovo! Prema tadašnjem židovskom zakonu, Josip je imao pravo napustiti je i prijaviti da odgovara pred zakonom. Na taj bi način on ispao pravednik u ljudskim očima i u svjetlu slova zakona, ali Josip je pravedan upravo zbog nečega suprotnoga: „ne htjede je izvrgnuti sramoti“. Josip gleda na ono što je Mariji potrebno. Promatra njezinu situaciju i želi nju zaštititi. To je za Josipa pravednost – ne ono što po zakonu mora činiti, nego ono što je drugomu potrebno!
Iako ima za cilj zaštititi Mariju, sredstvo kojim bi to postigao bio bi bijeg, a bijeg je uvijek rezultat straha. No u Božjem planu nema žrtava, nema stradalih, jer naš Bog nije Bog straha, nego Onaj koji od straha oslobađa. U takvim dilemama i borbama Bog mu se javlja i u snu mu progovara. I koliko god nam se činilo da je Josip snažan u ovakvoj situaciji, Bog upozorava na mogućnost prisustva straha u donošenju važnih životnih odluka. Anđeo Gospodnji ohrabruje Josipa govoreći mu: „ne boj se“! Ove riječi imaju veliko značenje za njega i za sav muški rod. Ne znamo što se s drugom osobom događa, ne znamo o čemu se radi, ne znamo što učiniti, sami stvaramo scenarije u glavama i reagiramo instinktivno, a ne ostavljamo prostora Božjim uputama, Božjem glasu, Božjoj Riječi
Upravo je Josipovo srce – čisto, spremno na žrtvu i pravedno – prostor u koji Bog može ući. I zato se Božja Riječ, već nastanjena u Marijinom tijelu, sada nastanjuje i u Josipovom srcu. O, divne li bračne harmonije! Živeći u Istini i za Istinu, i muž i žena su ispunjeni Božjom prisutnošću. Unatoč nejasnoj situaciji koja njemu ili njoj prijeti izopćenjem iz društva, oni ne posustaju, nego s povjerenjem reagiraju na Božju Riječ.
U kojem trenutku Bog progovara Josipu, mužu i budućem ocu? U trenutku tišine, povučenosti, odmaka od buke; u trenutku smiraja uma; u trenutku posta od hrane, interneta, novinskih portala, politike; u trenutku utišavanja mobitela; u trenutku vapaja za Božjim prisustvom u teškim životnim situacijama i rušenju vlastitih planova…
Josip ne traži odgovor u alkoholu, u kocki, u kartama, u biznisu, u zagrljaju drugih žena, u drogama i narkoticima, nego u čistoći duha i tijela. Josip odgovor traži u vjeri – njegova pravednost proizlazi iz vjere. Vjerovao je Bogu, ali i Mariji. Toliko ju je ljubio da je bio potpuno siguran da ona nije iznevjerila zaručničku vjernost.
Promatrajući Josipa i nama je jasna očeva uloga – biti tu, stajati i čuvati obitelj, štiteći je voditi u svijet i na taj je način povezivati s Bogom i svijetom. Otac je onaj koji gleda kamo ide ovaj svijet, kako se odvijaju stvari; on prati događaje u svijetu kako bi zaštitio svoj mali svijet. U obitelji u kojoj je otac preplašen i ne računa na Boga, sigurnosti neće biti. Stoga, očevi i muževi, otvorite svoja srca Bogu kako biste ohrabreni i bez straha ostali u službi Njemu, obitelji, društvu i svijetu. Josip će čuvati i odgajati Onoga koji će spasiti čitavo čovječanstvo. Jesi li ti, čovječe, spreman sudjelovati u Božjem planu spasenja čiji je temelj obitelj, a čija glava si upravo ti?
