Na današnji dan slavimo svetkovinu Bezgrešnoga začeća Blažene Djevice Marije. O čemu se tu zapravo radi? Što se tu slavi? Zašto to Crkva smatra važnim za kršćane? Što Marijino bezgrešno začeće znači za moj život?
Lk 1, 26-38
U ono vrijeme: Posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.« Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!« Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje.
U ovom kratkome razmišljanju nije mi namjera iznositi povijest koja je prethodila ovoj svetkovini, nego mi je namjera promišljati o ovome otajstvu i što ono znači za moj život. U ovoj svetkovini, iako Crkva donosi odlomak iz Evanđelja po Luki o Isusovom začeću, slavimo bezgrešno začeće Marijino u utrobi njene majke Ane. Ova svetkovina se slavi točno devet mjeseci prije blagdana Rođenja Marijina, tj. 8. prosinca.
Također je važno znati da je Bezgrešno začeće BDM dogma vjere. Dogma u izvornom etimološkom značenju znači „slava“, tj. ono što se treba slaviti. Crkva je u svojoj povijesti donijela četiri dogme koje se odnose na Mariju. Treća dogma jest ova koju danas slavimo. Službeno je potvrđena 8. prosinca 1854. bulom Ineffabilis Deus pape Pia IX., koji je ovu dogmu definirao sljedećim riječima: „Izjavljujemo, objavljujemo i definiramo da je učenje koje drži da je Blažena Djevica Marija u prvom času svoga začeća po posebnoj milosti i zasluzi svemogućeg Boga… bila očuvana neokaljanom od svake ljage istočnoga grijeha, učenje od Boga objavljeno i svi ga vjernici moraju čvrsto i postojano vjerovati.“
Budući da je Marija, jednako kao i svi mi, od Boga stvoreno stvorenje, morala je biti otkupljena. Mi smo otkupljeni smrću i uskrsnućem Isusa Krista. Međutim, kod Marije je drugačija situacija, a to je da je posebnom, od Boga darovanom milošću, otkupljena već u utrobi svoje majke. Crkva uzima termin „predotkupljena“, kojega je prvi upotrijebio bl. Ivan Duns Škot. Iako ova dogma nema izravno biblijsko uporište, ovaj Škotov argument se referira na protoevanđelje, tj. na Knjigu Postanka, kada Bog kaže: „Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu.“ (Post 3,15).
Za razmišljanje nam je važna i perikopa o navještenju Isusova rođenja, gdje anđeo Gabrijel pozdravlja Mariju s „milosti puna“. Iako nam se na prvu čini da je Marija, za razliku od nas, bila privilegirana tako što ju je Bog oslobodio ljage istočnoga grijeha, no i ona je imala svoju zadaću koju je ispunila prihvaćajući Božju volju. Živjela je jednostavno i u boli je pratila smrt svoga voljenoga Sina, promatrajući kako se on žrtvuje za sve nas.
Kada promotrimo cijelu sliku, Marijino bezgrešno začeće ne govori samo o njoj, nego i o Kristu. Bog posebnom milošću izabire ženu koja će u svim fazama svoga života biti čista od grijeha i kao takva će biti dostojna roditi Spasitelja svijeta Isusa Krista. Zato je za nas kršćane važna ova dogma i važno je o njoj neprestano promišljati i razmatrati. Majka Marija nam je vodič, uzor i putokaz koji nas vodi ka Kristu. Kao što je Marija morala biti poslušna Božjoj volji, tako budimo i mi. Kada nam bude teško u životu, utecimo se svojoj Majci koja nas jedva čeka primiti kao dijete za ruku i odvesti nas svome ljubljenomu Sinu.
