Ovo slavlje se slavi isključivo u katedrali u jutarnjim satima Velikog četvrtka, kada biskup, u zajedništvu sa svim svećenicima iz biskupije, slavi misu i posvećuje bolesničko i katekumensko ulje.
Duh Gospodnji na meni je
jer me pomaza!
On me posla
blagovjesnikom biti siromasima,
proglasiti sužnjima oslobođenje,
vid slijepima,
na slobodu pustiti potlačene,
proglasiti godinu milosti Gospodnje!
U današnjem razmatranju osvrnut ću se na jedno posebno slavlje koje se stavlja na Veliki četvrtak, a to je misa posvete ulja. O čemu se ovdje zapravo radi? O kakvom je slavlju riječ? Prije negoli se osvrnem na sam obred, ukratko ću protumačiti značenje ulja. Ulje nije neka novina koja je u svijet došla s kršćanstvom. Ulje ima svoje utemeljenje u Starome zavjetu, a samo pomazanje uljem imalo je duboko značenje. Koristilo se je prilikom pomazanja velikih svećenika, kraljeva i proroka. Sjetimo se samo kako je prorok Samuel, noseći ulje u rogu, pomazao Davida za kralja nad Izraelom, koji je bio izabran između svoje braće (1Sam 16,12-13). Pomazati nekoga uljem značilo je da se na pomazanu osobu spušta Duh Božji koji počiva na čovjeku, štiti ga i vodi sve dok je poslušan Bogu. Pomazana osoba bi dobila određeni zadatak i poslanje u kojemu se ostvaruje.
Osvrnimo se sada na misu posvete ulja. Ovo slavlje se slavi isključivo u katedrali u jutarnjim satima Velikog četvrtka, kada biskup, u zajedništvu sa svim svećenicima iz biskupije, slavi misu i posvećuje bolesničko i katekumensko ulje. Značenje ovoga slavlja jest da se biskup spomene dana kada je naš veliki svećenik Isus Krist predao sebe za cijeli svijet i dana kada je, uz svetu euharistiju, uspostavljen i sakrament svetoga reda. Uljem posvećenim na toj misi pomazuju se bolesnici, krizmanici, katekumeni koji stupaju u kršćanstvo i novi svećenici. Preko pomazanja uljem Bog se spušta na osobu i snagom svoga Duha osobi daje snagu u vršenju svoje službe u Crkvi. Svećenici na ovome slavlju obnavljaju svoja obećanja koja su stavili pred oltar na dan svoga ređenja.
Crkva pred nas stavlja odlomak iz Knjige proroka Izaije, kojega će Isus čitati u sinagogi u svome zavičaju, da bi nakon što je pročitao rekao: „Danas se ispunilo ovo pismo što vam još odzvanja u ušima.“ (Lk 4, 21). Svećenik ima zadatak i poslanje biti blagovjesnikom među pukom i živjeti Evanđelje, a to znači donositi radosnu vijest. Kao što je Krist vršio volju svoga Oca i donosio poruku mira i kraljevstva nebeskoga, svećenik ima zadatak činiti to isto. Preko svećenikovih ruku Gospodin dolazi na oltar, a kad pomazuje nekoga uljem, on prenosi Kristovu snagu na tu osobu i daje joj obilje milosti. Poput mudrih djevica svećenik mora biti svjetiljka kojoj se plamen ne gasi, kako bi svjetlom kojega nosi mogao voditi druge na svadbenu gozbu Jaganjčevu. Smisao mise posvete ulja jest okupiti sve posvećene službenike u jedno, obnoviti svoje obećanje dano Kristu i voditi Narod Božji u kraljevstvo Oca nebeskoga.
